Povišena tjelesna temperatura u djece

Kako mjeriti temperaturu?

Temperatura se mjeri živinim ili digitalnim termometrom, infracrvenim termometrom (uho) i termosenzitivnom trakom (čelo). S obzirom na varijacije u mjerenjima te dob djeteta i vjerodostojnost rezultata, preporučuje se u djece do 3 godine života temperaturu mjeriti rektalno tri minute i to tako da dijete leži na leđima, razmaknutih bedara te se lagano uvodi vršak termometra u rektum (kod dojenčeta do 1,5 cm, a u veće djece do 2,5 cm), ali polako i ne preduboko da ne bi došlo do perforacije crijeva. Rektalno se ne preporučuje mjeriti temperaturu u djece s bolestima u području rektuma kao i kod one s neutropenijom.

Ako se pak temperatura mjeri pod pazuhom, taj dio tijela mora biti suh jer vlaga utječe na izmjerene vrijednosti, a postupak traje pet minuta. Mjerenje temperature u ustima provodi se u veće djece jer tada ne postoji opasnost da zagrizu termometar (vršak termometra se stavlja ispod jezika). Za brzu orijentaciju temperatura se može izmjeriti i u uhu (zvukovodu) gdje se registrira toplina koja isijava s bubnjića.

Porastu temperature mogu pridonijeti i vanjski čimbenici kao što su utopljivanje djeteta, velika vrućina, ali i fiziološki procesi kao što su probava, fizička aktivnost i ovulacija. Porast temperature povisuje metabolizam za 5 do 8 puta. Za svaki 1°C porasta temperature povećava se potrošnja kisika za 12%, ali raste i gubitak vode putem pluća (hiperventilacija) i kože (znojenje) te se povisuje i frekvencija pulsa.