Tuci me tuci, ali me ne ostavljaj

Što se može učiniti? 

Valjda vam to više ne moramo ponavljati. Uvažavajte gornje upute, a bajku o toplim pahuljicama koju vam poklanjamo za kraj iskopirajte i podijelite svim svojim prijateljima. I neprijateljima.

Bajka o toplim pahuljicama

Jednom davno živjelo je dvoje sretnih ljudi zvanih Tim i Maggie sa svoje dvoje djece po imenu John i Lucy. Da bi se razumjelo kako su bili sretni, morate razumjeti kako je bilo u to vrijeme. Vidite, u to vrijeme svatko je pri rođenju dobio malu, nježnu torbu s toplim pahuljicama. Kad god bi netko posegnuo u torbu, mogao je iz nje izvaditi tople pahuljice. Tople pahuljice su se mnogo tražile jer su činile da se svatko tko ih dobije osjeća prožet toplinom i mekoćom. Ljudi koji nisu redovito dobivali tople pahuljice bili su u opasnosti da im se razvije bolest koja je uzrokovala da im se kralježnica skvrči i da umru.

Tih dana bilo je vrlo lako dobiti tople pahuljice. Svaki put kad bi ih netko trebao, mogao je doći do tebe i reći: želio bih imati tople pahuljice.

Tada bi ti posegnuo u torbu i izvadio tople pahuljice veličine ruke male djevojčice.  Kada   bi   pahuljica   ugledala   svjetlo  dana,  nasmješila  bi  se  i

procvala u veliku, čupavu, toplu pahuljicu. Tada bi ju postavio na rame, glavu ili krilo osobe i ona bi se privinula i rastopila na njegovoj koži i činila da ga prožme dobar osjećaj. Ljudi su stalno tražili jedni od drugih tople pahuljice i kako su se slobodno davale, dobiti ih dovoljno nije nikad bio problem. Bilo ih je uvijek mnogo za razmjenu i svi su zbog tog bili sretni i osjećali se najčešće toplo i pahuljasto.

Jednog dana zločesta je vještica postala ljuta jer su svi tako sretni i nitko ne kupuje njezine napitke i masti. Bila je jako lukava te smisli opak plan. Jednog prekrasnog jutra uvuče  se k Timu dok se Maggie igrala s njihovom kćeri i šapne mu u uho:

Pogledaj Time, vidi koliko toplih pahuljica Maggie daje Lucy. Znaš, ako tako nastavi možda će ih potrošiti i onda više neće ostati nijedna za tebe. Tim je bio zapanjen. Okrene se vještici pa joj reče: želiš li reći da neće uvijek biti toplih pahuljica u našoj torbi kada posegnemo za njima? A vještica odvrati: Ne, apsolutno ne, i jednom kad ih potrošiš, to je sve. Više ih nećeš imati. Potom odleti dalje na metli smijući se i vrišteći.

Tim to primi k srcu i počne primjećivati svaki put kad bi Maggie davala tople pahuljice nekom drugom. Čak se zabrinuo i uznemirio jer je volio Maggiene tople pahuljice i nije htio ostati bez njih. Bio je uvjeren da nije u redu da Maggie troši svoje tople pahuljice na djecu i druge ljude. Počne se žaliti svaki put kad bi vidio da ih daje nekom drugom, a kako je i Maggie njega voljela, prestane  često davati tople pahuljice drugim ljudima i počne ih čuvati za njega.

Djeca su to promatrala i uskoro pomisle kako je pogrešno davati tople pahuljice svaki put kad te netko traži ili se tako osjeća. Oni su također postali vrlo oprezni. Promatrali bi svoje roditelje pažljivo i kadgod bi osjetili da netko od roditelja daje previše toplih pahuljica, počeli bi prigovarati. Počeli su osjećati zabrinutost kadgod bi davali tople pahuljice. Iako su uvijek nalazili tople pahuljice kad bi posegnuli u torbu, sve rjeđe i rjeđe su posezali i postajali su sve više škrti. Ubrzo ljudi zamijete nedostatak toplih pahuljica i počnu se osjećati manje toplo i pahuljasto. Počnu im se kralježnice svijati, a ponekad bi i umirali zbog nedostatka toplih pahuljica. Sve češće i češće odlažahu vještici kupovati napitke i masti, čak unatoč tomu što se činilo da ne djeluju.

Dakle,  situacija  postane  vrlo ozbiljna. Zla vještica koja je sve to promatrala  nije  stvarno  željela da  ljudi umiru. (Jer  mrtvi  ljudi  ne  kupuju njezine napitke i masti), te je smislila novi plan. Svi su dobili torbu vrlo nalik onoj s toplim pahuljicama, osim što je bila hladna. Unutar vještičine torbe bile su hladne bodlje. Te hladne bodlje nisu činile da se ljudi osjećaju toplo i pahuljasto, već su činile da se umjesto toga osjećaju hladno i bodljikavo.  Ali su priječile da se kralježnice ljudi svijaju. I od tada, kad god bi netko rekao: "Ja želim tople pahuljice", ljudi koji su brinuli da ne iscrpu svoju zalihu bi rekli: "Ja ti ne mogu dati tople pahuljice, ali želiš li hladne bodlje?"

Ponekad bi dvoje ljudi prišlo jedno drugom misleći da će dobiti tople pahuljice, ali bi jedan ili drugi promijenio mišljenje i završili bi dajući jedan drugom hladne bodlje. I, kao posljedicom toga, vrlo je malo ljudi umiralo, ali je vrlo mnogo ljudi bilo nesretno i osjećalo se hladno i bodljikavo.

Od dolaska vještice razmjenjivalo se sve manje i manje toplih pahuljica. Zbog toga su one, za razliku od ranijih shvaćanja da su dostupne kao zrak, postale izuzetno vrijedne. To je prouzročilo da ljudi rade različite stvari u namjeri da ih nabave. Prije nego se pojavila vještica ljudi su znali biti u skupinama od troje, četvoro, petoro, ne brinući previše tko komu daje tople pahuljice. Nakon dolaska vještice, ljudi su se počeli uparivati i čuvati svoje tople pahuljice isključivo jedan za drugoga. Ljudi koji bi se zaboravili i dali svoje tople pahuljice nekomu drugom, odmah bi se osjetili krivima zbog toga što su znali da će njihov partner biti ogorčen zbog gubitka toplih pahuljica. Ljudi koji nisu mogli pronaći darežljiva partnera, morali su kupovati svoje tople pahuljice i morali su mnogo raditi da bi za njih zaradili. Neki ljudi su nekako postali popularni i dobivali mnogo toplih pahuljica ne morajući ih vratiti. Ti ljudi su zatim prodavali tople pahuljice ljudima koji su bili nepopularni i trebali ih da prežive.

Drugo što se dogodilo jest da su neki ljudi uzimali hladne bodlje - kojih je bilo bezgranično i koje su bile lako dostupne - bojali ih u bijelo i pahuljasto i davali ih kao tople pahuljice. Te krivotvorine toplih pahuljica su zapravo bile plastične pahuljice i izazivale su dodatne teškoće. Primjerice, dvoje ljudi koji bi se sastali i slobodno razmjenjivali plastične pahuljice, pretpostavljali su da bi im trebale učiniti da se osjećaju dobro.

Umjesto toga, oni su se osjećali loše. Kako su mislili da razmjenjuju tople pahuljice, ljudi su postajali vrlo zbunjeni, pa zbog toga nisu otkrivali da su njihovi hladni, bodljikavi osjećaji zapravo posljedicom činjenice da im se dalo mnogo plastičnih pahuljica.

Tako  je  situacija  bila  vrlo,  vrlo  zloguka,  a  sve  je  započelo dolaskom

vještice koja je učinila da ljudi vjeruju da jednog dana, kada to budu najmanje očekivali, mogu posegnuti u torbu i ondje više ne naći tople pahuljice.

Ne mnogo kasnije, mlada žena širokih bokova, rođena u znaku vodenjaka, došla je u tu nesretnu zemlju. Izgledalo je kao da ništa nije čula o zloj vještici i nije bila zabrinuta da će potrošiti tople pahuljice. Davala ih je slobodno, čak i kad ju nisu tražili. Zvali su ju Žena-bok i osuđivali jer je djeci dala  ideju da ne trebaju brinuti o trošenju toplih pahuljica. Djeca su ju vrlo voljela jer su se uz nju osjećala dobro i počela su davati tople pahuljice kad god su osjetila da im se to sviđa.

Odrasli su postali vrlo zabrinuti, pa su odlučili donijeti zakon kako bi spriječili djecu da crpu svoje zalihe toplih pahuljica. Zakon je proglasio kriminalnim djelom bezazleno davanje toplih pahuljica, bez dozvole. Mnoga djeca, izgleda, za to nisu brinula; unatoč zakonu nastavila su davati jedna drugoj tople pahuljice kad god su to željela i kad god ih se tražilo. Kako je bilo mnogo, mnogo djece, gotovo koliko i odraslih, počelo je izgledati kao da bi se djeca mogla izboriti za svoje.

Teško je reći što će se dogoditi. Hoće li snage zakona i reda odraslih zaustaviti bezbrižnost djece? Hoće li se odrasli pridružiti ženi - boku i djeci i iskoristiti priliku što će uvijek biti toplih pahuljica koliko god je potrebno? Hoće li se sjetiti dana koje njihova djeca žele vratiti, kad je toplih pahuljica bilo u izobilju jer su ih ljudi davali slobodno?

Steiner: Scripts people live  (prijevod: M. Cota Bekavac)

Više o ovoj temi pročitajte u knjizi: