Za što odgojiti sina?

Kako, dakle, odgojiti sina? Složit ćete se da je to strašno važno pitanje koje pri razmatranju zahtijeva izuzetnu ozbiljnost, te ćemo morati primijeniti strogo znanstveni pristup. Polazimo s definicijom temeljnog pojma: sin! Sin se, bez svake sumnje može definirati kao muško dijete; muško je suprotno od ženskog, a dijete je suprotno od odraslog. Tu već počinju komplikacije jer - sin je svojoj mami uvijek sin, čak i kad više nije dijete, a i kad više nije muško (ne, kad još nije muškarac).

Prelazimo sad na etape izrade odgojno-obrazovnog programa. Najprije treba odrediti željeni cilj: kakav konačni produkt želimo dobiti? Najčešće želimo muškarca (muškog) koji će biti u stanju:

a) sretno se oženiti (i u sretnom braku što duže ostati) ili zbog drugog razloga iseliti iz kuće najkasnije po navršenoj dvadeset i petoj. godini;

b) opskrbiti nas pokojim unukom za povremenu zabavu i mogućnost daljnjeg prenošenja odgojnog umijeća;

c) kad za to dođe vrijeme, kulturno nas zgrobirati.

Sad postavljamo zadatke, stepenice kojima ćemo se uspeti do cilja: što sve mora znati, umjeti i osjećati, kako se ponašati da bismo znali da je cilj ostvaren ili će to sigurno biti? Za c uglavnom nema dileme, za b, baš nije posve sigurno, a za a je vrlo neizvjesno, osobito ovo o dugom sretnom braku - pa ćemo se time malo više pozabaviti. Zadaci koje treba ostvariti ovise, s jedne strane, o preferencijama same odgajateljice i njezinoj viziji pojma sretan brak, a s druge strane: o materijalu kojim raspolaže. Navest ćemo stoga tek par općih zadataka, kako biste po uzoru na njih mogle (operativno!) definirati vlastite specifičnosti (ma, ništa bez znanosti):

Dakle, da bi sretno oženjeni muškarac ostao u dugu sretnu braku morao bi:

• znati razliku između krizanteme i kelja;
• ako je i žena zaposlena izvan kuće, morao bi barem pristati na podjelu kućnih poslova (čak i ako kasnije preuzme na sebe njihov veći dio);
• dok je dijete maleno, morao bi ustajati ponekad noću ako ono plače (eto, dojiti ga ne mora);
• ponekad skuhati ženi čaj, kavu ili objed i onda kad nije bolesna (nije neophodno da to nosi u postelju, to je iz vica, jer bi se u tom slučaju morao razvijati i poseban program za uvježbavanje spretnosti).

Nastavite tako dalje, ovdje smo ograničeni prostorom.

Nakon što ste odredili zadatke, morate iznaći metode, oblike i sredstva kojima ćete to postići. Mnogo toga je dopušteno, budite kreativni. No često se najveći (odgojni) utjecaj ostvaruje onda kada nam to uopće nije (bila) namjera. Naše vlastito ponašanje jest uzor koji si djeca nasnimavaju u svoje programe, a reprodukcijama nas znadu vrlo neugodno iznenađivati... (Davno je netko rekao: tucite djecu čim primijet- ite da počinju sličiti na vas!)

Dakle, ono što sin (ne)nauči o bračnim odnosima u roditeljskoj kući, može odrediti sudbinu njegova braka. Iako, srećom, uvijek postoji mogućnost preodgoja (i starog se konja može naučiti novim vještinama), bolje je sve potrebno poduzeti dok je on još mlad. Sin, naravno.

Više o ovoj temi pročitajte u knjizi: