Zdravo mama, kako si?

Samokontrola slušanjem otkucaja čedinjeg srca malim aparatom moguća je od navršenog 12. tjedna trudnoće pa sve do poroda.

U posljednje vrijeme dosta se govori o malenom aparatu, prijatelju trudnice i njena nerođenog čeda, vrlo popularnom u Europskoj uniji. Omogućuje ranu komunikaciju majke sa svojim djetetom, a usto predstavlja pomoćni instrument kontrole stanja čeda pa tako i sama trudnica još bolje pridonosi kvaliteti ukupne brige za čedo prije njegova rođenja.

Oko 1/3 ukupne smrtnosti čeda tijekom trudnoće, u porodu i prvih tjedan dana nakon poroda dala bi se izbjeći još pažljivijim praćenjem stanja ploda, odnosno daljnjim poboljšanjem kvalitete prenatalne skrbi, a u čemu može sudjelovati i sama trudnica.

Općenito se dobro ustrojena prenatalna skrb temelji na pravodobnom uočavanju rizika za neželjeni ishod trudnoće. To se postiže dobrom anamnezom kojom se mogu identificirati činitelji povišenog rizika i redovitim kontrolnim pregledima kod ginekologa, čija učestalost i opseg ovise o mogućoj patologiji i ustanovljenom riziku za ugroženost ploda. Tijekom pregleda se verificiraju kucaji čedinjeg srca - akustički (dopplerom ili slušalicom) ili kardiotokografskim zapisom (CTG) - ali jasno su uočljivi i pri pregledu ultrazvukom. Osim aparature, ginekolog koristi i rezultate laboratorijskih pretraga, od onih rutinskih koje su neophodne za svaku trudnicu do onih koje su specifične za dokazivanje vrste i razine specifičnog rizika. Trudnice bivaju poučene o mogućim patološkim simptomima koji bi, ukoliko se pojave, mogli ukazivati na odstupanja od uredne trudnoće. Isto tako, trudnicu treba poučiti o važnosti higijenskih mjera, prehrane, uporabe lijekova kao i o mogućnostima praćenja stanja ploda opažanjem i samopretraživanjem.

Jedan od najboljih i najjednostavnijih postupaka samokontrole i samo-pretraživanja upravo je korištenje već spomenutog malog ultrazvučnog doplerskog aparata, čuvara djeteta, što je u Europi prepoznato, a i u nas biva sve bolje shvaćeno. Aparat se sastoji od sonde što se prislanja na trbušnu stjenku iznad trudne maternice, a sam aparat, velik poput aparata za brijanje, drži se drugom rukom. Na ekranu aparata ocrtava se znak srca koji je to veći što se trudnica sondom bolje približila srcu djeteta, a brojke ukazuju na trenutačni broj otkucaja čedinjeg srca u minuti.

Normalan broj otkucaja je 120-160/min. Manje od 120/min. javlja se u stanjima kada djetetu nedostaje kisika, pri sniženoj temperaturi majke ili aritmiji majčina srca te pri pritisku na glavu čeda. Otkucaji su viši od 160/min. ako majka ima povišenu temperaturu, pri infekcijama čeda, kod hipertireoze majke, pri uporabi sredstava protiv trudova i u slučaju anksioznosti majke. Nakon 30. tjedna trudnoće fiziološki se javljaju reaktivna ubrzanja srčane frekvencije čeda na vanjske i unutarnje podražaje (zvuk, pokretanje ploda) kraćeg trajanja, a iznose 10-15 otkucaja/min.

Samokontrola je u svijetu i u nas postala sve raširenijim načinom suradnje bolesnika i liječnika kroz neposrednu brigu o svom zdravlju (npr. određivanje koncentracije šećera u krvi, samo-pregled dojki, test na trudnoću i plodne dane itd.). Samokontrola slušanjem otkucaja čedinjeg srca malim aparatom moguća je od navršenog 12. tjedna trudnoće pa sve do poroda. Pretraga ima objektivnu, realnu vrijednost i vrlo je jednostavna. Posebice je korisna u razdobljima između ginekoloških kontrolnih pregleda, na putovanju, ljetovanju ili zimovanju, ulijevajući trudnici dodatni osjećaj sigurnosti. Kako je do sada pomicanje djeteta bilo jedini kriterij samokontrole njegova stanja, upravo je zbog odviše mirnog ili odviše živahnog čeda rasla zabrinutost majke. Danas se ona može otkloniti jednostavnim osluškivanjem i mjerenjem otkucaja čedinjeg srca prijateljskim aparatom i s visokom sigurnošću dobiti podatak o njegovu stanju. Ukoliko u par navrata broj otkucaja u minuti prelazi 160 ili je ispod 120 valja o tome izvijestiti svog ginekologa. Isto se tako može ispitati relativna reaktivnost djeteta na vanjske podražaje ili pri njegovom jačem pokretanju kao i njegovo stanje pri mogućim tegobama trudnice.

U svijetu kao i u nas već je davno prepoznata važnost najranije komunikacije i uspostavljanja što bliskije veze majke i čeda (rooming in, dojenje). Novi, mali prijatelj je čuvar djeteta, mobitel za stalnu komunikaciju između trudnice i njena čeda, koji omogućava najraniju razmjenu važnih informacija i osjećaja. Tako taj pomno ispitani, neškodljivi, lako dostupni i dosta jeftini aparat ispunjava dvostruku funkciju. Uspostavlja najraniju blisku komunikaciju majke i čeda te na jednostavan način pruža mogućnost aktivne brige i kontrole nad vlastitim djetetom tijekom njegova boravka u maternici, čime se poboljšava razina sveukupne prenatalne skrbi. Mali prijatelj, dakle, može pomoći da trudnica i njen ginekolog što ranije shvate moguću patnju čeda u maternici, jer na neki način kontrola stanja čeda pokriva cijelu trudnoću. Vjerujem da će se i u nas ubrzo uspostaviti taj izvrsni način samokontrole i najranije veze majke i čeda.