Crno-bijelo razmišljanje

Crno-bijelo ili polarizirano razmišljanje je pogreška koja nas vodi tome da sve stvari vidimo u ekstremima.

Život je kompliciran. I ljudi su komplicirani. I problemi su komplicirani. A bilo bi puno bolje da nisu. Ali kad već jesu, mi ih pokušavamo pojednostavniti - najčešće svojim pretpostavkama kojima dajemo težinu istine, samo istine i ničeg osim istine. Tako pretpostavljamo da je nešto točno ili netočno, dobro ili loše, ispravno ili neispravno. Nažalost ili nasreću, stvari nisu ni crne ni bijele, nego najčešće - sive.

Primjerice, kad pitamo Je li ovaj profesor dobar? očekujemo jednostavan odgovor jest ili nije. No profesorski posao ima mnogo aspekata, pa profesor možda zanimljivo predaje i zna zainteresirati studente, ali možda nema dovoljno strpljenja odgovarati na njihova pitanja ili pak slušati njihovo odgovaranje. Dakle, u nekim je stvarima dobar,  u nekima nije. Tako je i s većinom drugih stvari. Iako je jednostavan pogled na život vrlo privlačan, nije ni dobar ni realan. Nažalost.

Uzbudljiv ili sterilan život?

Srela sam nedavno jednu svoju prijateljicu, vrlo uspješnu poslovnu ženu. Otišle smo na kavu i, kako se dugo nismo vidjele, ispričale jedna drugoj što nam se u međuvremenu događalo. Ona je jako voljela svoj posao iako joj gotovo i nije ostavljao slobodnog vremena. Stalno je bila na sastancima, putovanjima ... Ali bila je zadovoljna.

- Jučer sam vidjela dvije svoje prijateljice - rekla mi je. Nakon razgovora s njima potpuno sam zbunjena. Ne znam što da mislim o svom životu.

- Pa što su ti tako zbunjujuće rekle? - zainteresiram se ja.

- Ena je rekla da mi strašno zavidi na tome što vodim tako uzbudljiv život. Stalno sam na putu, upoznajem nove i zanimljive ljude, imam love. Prema njezinim riječima, ona radi dosadan posao, svaki dan iste stvari i isti ljudi, na službenom putu nije bila već godinama. Jedva sam je uvjerila da moj posao nije baš tako glamurozan kako njoj izgleda!

Kasnije je navratila Tamara. Bila je usred burne ljubavne veze, svađala se i mirila sa svojim ljubavnikom nekoliko puta tjedno. Uglavnom je pričala o tome a onda je, negdje usput, izjavila kako nikad ne bi mogla živjeti tako sterilnim životom kao ja.

Ostala sam bez teksta. Kakav je uopće moj život? Uzbudljiv ili sterilan?

Kako druge procjenjujemo u crno-bijelim terminima, tako smo skloni procjenjivati i sebe. Ili smo uspješni ili smo neuspješni, ili smo pametni ili smo glupi. Veliki problem je u tom što obično završimo na negativnoj strani ovakve podjele. Nitko nije savršen i svatko kad-tad napravi pogrešku. Ali umjesto da zaključimo da smo napravili pogrešku, mi sebe proglasimo lošom ili neuspješnom osobom.

Igor ponekad u društvu popije koju čašicu više. No jednom je toliko pretjerao, da je sutradan bio vrlo mamuran i uglavnom se nije sjećao onoga što se dogodilo večer prije. Nakon toga je danima bio depresivan. Počeo je sumnjati da je alkoholičar. U njegovu svijetu ljudi su bili ili alkoholičari ili trezvenjaci. Sredine nije bilo.

Ovakav način razmišljanja priječi da sebe, druge i događaje vidimo realno, onakvima kakvi zaista jesu. Sve odmah svrstamo u ekstreme (obično negativne) i ne vidimo mnoge nijanse koje zaista postoje. Tako, ako učimo voziti auto i u početku napravimo neku pogrešku odmah zaključimo nije to za mene. Jer dijelimo ljude na one za koje vožnja auta jest i one za koje to nije.  No, to ne odgovara stvarnosti. Neki ljudi brzo nauče voziti, drugima treba  više vremena, a većina je negdje u sredini. Ako razmišljamo u terminima ili/ili možemo odustati od mnogih aktivnosti u kojima bismo možda bili uspješni da nismo sami sebe odmah u početku strpali u kategoriju gubitnika.

Najbolji način da se suprotstavimo i ovoj pogrešci je da budemo što specifičniji i precizniji. Vrlo je korisno pritom koristiti postotke.

Vesna je organizirala proslavu svog rođendana i pozvala tridesetak ljudi. Jako se potrudila i htjela je da se svi dobro zabavljaju. No, nakon rođendana jedna prijateljica joj je rekla da se pomalo dosađivala. Vesna se odmah oneraspoložila. "Moja rođendanska zabava bila je pravi promašaj. Očito je da su se svi užasno dosađivali". No, umjesto toga mogla je realnije procijeniti situaciju,  pa kazati: "Čini mi se da je oko 60% gostiju bilo zadovoljno i dobro se zabavljalo, oko 30% se dosađivalo a 10% je onih koji će svaku zabavu proglasiti dosadnom, pa su tako i moju".

Više o ovoj temi pročitajte u knjizi: