Omiljeni voditelj Frano Ridjan o roditeljstvu: "Iako strahujem koliko brzo rastu, uživamo u svakom trenutku"

Biti roditelj je jedna od najljepših i najtežih zadaća koju netko može imati. Uključuje puno žrtve, truda i neprospavanih noći koje se uvijek na kraju isplate. Svoje mišljenje o tome, a i nekim drugim pitanjima vezanim uz roditeljstvo, povodom Dana očeva s nama je podijelio TV voditelj Frano Ridjan.

Od televizijskih emisija u kojima smo ga mogli vidjeti, ističu se “Dobro jutro, Hrvatska“ na HRT-u te „Tvoje lice zvuči poznato” i talent show „Supertalent” na Novoj-TV. Kao otac dvaju sinova, Maura od 6 i Manuela od 4 godine, Frano je već iskusan tata i zna kako roditeljski početci mogu biti izazovni, kako se suočiti s tekućim problemima, na koje sve načine ova bitna životna uloga može promijeniti čovjeka i ostalo.

• Razgovor sa psihologinjom: Kako razgovarati s djecom o različitostima i učiti ih toleranciji?

"Najveći je izazov biti tata, a ne otac"

Na početku je Frano iskreno priznao da se, kada je tek postao roditelj, bojao svega. "Nikada do tog trenutka u svom životu i obrazovanju nisam čuo nijednu riječ o tome kako se postaje dobar roditelj. Bojao sam se da svome djetetu, iz neznanja, ne naštetim na bilo koji način. Istina, puno toga dođe instinktivno, ali to je najveća odgovornost u čovječanstvu za koju ne postoji škola ili procjena spremnosti. Moramo položiti vozački ispit, ali za postati roditeljem te ne pošalju ni na jedan", podijelio je Frano.

Iako ga je sve to zabrinjavalo, ističe da je najveći izazov biti tata, a ne otac. "Za razliku od oca, tata mogu biti oni koji se zaista trude, ali bitno je naglasiti da i oni koji se zaista trude mogu pogriješiti, tako da izazova ne nedostaje", kaže Frano. Ipak ističe da mu je najveća želja da ga se njegovi sinovi uvijek prvo sjećaju kao nekoga tko je uvijek tu za njih, bez obzira koliko snimanja bila daleko ili koliko često izbivao.

"Čar je u tome da nije sve onako kako zamislimo"

Na pitanje ima li neku posebnu roditeljsku filozofiju, Frane nam je odgovorio da smatra da roditeljstvo nije filozofija, više kombinacija znanstveno-fantastičnih situacija, isprepletenih sa svakodnevnom logistikom. "Da i imam neku filozofiju, vjerojatno bi tijekom jednog dana 100 puta propala jer nikad ne bude kako sam ja zamislio. I to je u redu", zaključio je. "Mame i tate su u stvari superjunaci koji su zaboravili svoje supermoći, pa iz svakog događaja moraju više učiti od svoje djece. U tome je u stvari čar."

Iako većina roditelja smatra da bi uvijek trebali biti u pravu, Franu je ta životna uloga naučila da nikada nije potpuno tako. Uz to, istaknuo je da ga je roditeljstvo promijenilo utoliko što je svako dijete toliko različito, da sve što ste radio s jednim, ne funkcionira s drugim i obrnuto. "Naučilo me da toliko malo znam, da sam još više zabrinut sada nego kad su se rodili", rekao je Frano.

"Najljepši je osjećaj sudjelovati u izgradnji malih frajera koji će postati pravi ljudi"

Kako bi nam bolje dočarao svoju roditeljsku dinamiku, Frano nam je naveo nekoliko živopisnih primjera aktivnosti koje radi sa svojim sinovima. "Imamo nekoliko ozbiljnih aktivnosti: kako se obući i stići na vrijeme u vrtić. To nam je vrlo neuspješna, ali redovita aktivnost. Tu je i neizostavna aktivnost službenog naziva - “K’o fol ljut” kada ja moram hiniti da sam ljut i naganjati moj dvojac po cijelom stanu. Posljednja jednako omiljena aktivnost nam je putovanje u family hotele ili igraonice, da i tata može nadoknaditi ono čega nije bilo kad je bio mali", naveo je Frano.

Kao najljepši dio roditeljstva, naš sugovornik ističe: "Onaj iskreni usklik - 'TATA' kada se vratiš kući, svako glupiranje, hrvanje, skakanje, putovanje te onaj osjećaj da sudjelujete u izgradnji malih frajera koji bi trebali postati pravi ljudi, da strahujete koliko brzo rastu, ali uživate u svakom trenutku, jer ti otisci malih prstića na svim površinama u domu, uskoro neće više biti na vašoj adresi."

Vezani sadržaj:

• Što je 'tužno bež roditeljstvo' i koliko je bitno da djeci odgovaraju boje?

• Kako Nijemci odgajaju svoju djecu? Mnogi u Hrvatskoj ne bi se složili