Opasne vodene životinje

Škarpina (porodica Scorpaenidae, eng. Scorpionfish)

Ova glavata riba jarkih boja i još boljeg okusa živi uz kamenita dna u kojima se zna dobro skriti. Pri susretu s njom, nema opasnosti za kupače i ronioce, jer će škarpina pobjeći čim uhvati priliku, a nikad nije opisano da je nekog napala. Malen je broj slučajeva da je netko nagazio na otrovne peraje te plemenite ribe. Najčešće stradaju ribari i hobisti pecači pri vađenju ribe iz mora ili skidanju s udice, odnosno pri razvrstavanju ulova. U perajama otrov se zadržava barem dva dana nakon što je riba već mrtva, posebno ako je zamrzavana, pa stradaju osobe koje ribu čiste ili filetiraju. Ima čak opisa uboda na peraje zbog nepažljivog postupka sa škarpinom u akvarijima. Ubod ili ubodi česti su na prstima ruke ili na šaci. Prvih dvanaest do petnaest leđnih peraja, prve tri analne peraje i prve dvije trbušne peraje sadržavaju veće ili manje količine venomnog otrova škarpine pa s ribom treba vrlo pažljivo postupati. Osim općih preventivnih mjera, u ovom slučaju treba dodati nove. Nikada se ne smije škarpina skidati s udice ili vaditi iz mreže golim rukama. Treba izabrati čvrste rukavice, jer npr. leđna peraja može probiti kožne rukavice. Poželjno je također zaštititi noge čvrstim cipelama ili čizmama da se izbjegne nabadanje na suhom kad se riba izvadi iz vode. Iskusni ribari preporučuju upecanu škarpinu vaditi mrežicom. Ronioci nikada ne bi smjeli vaditi škarpinu iz njezina skrovišta, jer će se sasvim sigurno nabosti na neku od peraja.

Venom škarpine je sastavljen od više termolabilnih visokomolekularnih proteina. Znakovi otrovanja slični su kao kod pauka. Najprije se pojavljuje snažna bol na mjestu uboda koja može postati nepodnošljiva u sljedećih nekoliko sati. Oko uboda pojavljuje se edem, koji se ne povlači nekoliko dana. Lokalno se opaža depigmentacija, mogu se pojaviti mjehuri i umrtvljeno tkivo. Drugi simptomi su rijetki i pojavljuju se kod višekratnih uboda na različite peraje. Ubod, kao i kod pauka, prati znojenje, mučnina, bljedilo, sinkopa opća slabost itd. Ti se simptomi brzo povlače, a poslije se može pojaviti infekcija.

Treba slijediti opće upute o ponašanju nakon otrovanja venomima morskih životinja, a jednaka su razmišljanja i glede primjene topline (vruća voda) za uništavanje termolabilnih proteinskih otrova. Žrtvu treba hitno prevesti u neku zdravstvenu ustanovu koja može primijeniti simptomatsku terapiju. Australci su razvili antiserum za otrov škarpine (Commonwealth Serum Laboratories, CSL, Parkville, Australia), ali neki stručnjaci smatraju da nije indicirano davati ga nakon susreta sa škarpinom.