Opasne vodene životinje

Žarnjaci, meduza i vlasulja

Meduza (Pelagia noctiluca, morska mjesečina)

Meduze se ciklički pojavljuju na Jadranu, a nekih godina se od njih ne može plivati. Prema nekim podacima u razdoblju od 1977. do 1979. godine na njih se opeklo oko 250 000 ljudi na hrvatskom dijelu Jadrana. Klobuk meduza promjera je do 12 cm i blijedožute je boje koja prelazi u ružičastu pa je ponekad teško vidljiva. Zato se prilikom plivanja može dotaknuti bilo kojim dijelom tijela. Venom se nalazi u žarnicama i sastoji od otrovnih proteina. Kod dodira trenutačno se osjeti jaka bol. Opažaju se opekline, a mogu se pojaviti i mjehuri (bule). Najgore su posljedice kontakta mukoznih sluznica s meduzom. Ako je zahvaćena velika površina tijela dodirom s većim brojem meduza, mogu se pojaviti znakovi kao što su mučnina, povraćanje, glavobolja, nemir, lokalne hemoragije i bule na velikoj površini tijela, a poslije može doći i do nekroze tkiva na mjestu težih ozljeda. Opisani su čak i simptomi slični šoku. Kod ponovljenog kontakta bilježi se pojava preosjetljivosti. Nije opisan niti jedan fatalni slučaj u Jadranu.

Prva pomoć je što prije izići iz vode. Mjesto uboda treba isprati morskom vodom da se odstrane preostale žarnice. Ne ispirati običnom vodom da se ne bi aktivirale zaostale žarnice. Led ublažuje bol (hladni oblozi). Za inaktiviranje žarnica može pomoći polijevanje alkoholom ili vinskim octom, te otopinom magnezijeva sulfata. Terapija uključuje lokalnu primjenu masti (lidokain?anestetik, kortikosteroid, antihistamin), a hospitalizacija je potrebna kod vrlo izraženih simptoma.

Smeđa vlasulja (Anemonia sulcata)

može biti različitih boja i veličina, a ima brojne lovke oko osnog otvora. Nalazi se pričvršćena na stijenu ili pijesak, sama ili u grupi, hrani se planktonom, manjim ribicama, često se nađe u plićaku. U opasnosti su kupači, a napose nudisti kod kojih su zabilježene bolne opekline genitalnog područja zbog nepažljivoga sjedanja na stijene s vlasuljama. U lovkama punim mjehurastih tvorbi nalazi se otrov (proteini, neurotoksini i citotoksini). Neurotoksin smeđe vlasulje naziva se anemoniatoksin, ATX?II i uzrokuje stalnu podraženost živaca. Neurotoksičnost (paraliza), nikada nije zabilježena u ljudi. Tim neurotoksinima koristi se neurofiziologija u proučavanju ionskih kanala i mehanizma provođenja impulsa. Citotoksini su proteini koji povećavaju propusnost membrane i odgovorni su za lokalnu kožnu reakciju. Pri dodiru s vlasuljom osjeti se ubod, žalac, koji u osnovi ne boli ili malo boli. Nakon nekoliko minuta pojavljuju se na koži crvenoružičasti krugovi (hemoliza), koji obično nestaju unutar 24 sata, dok se u težim slučajevima nastaju mjehuri, nekroza i stvaranje ožiljka. Kada je zahvaćeno veće područje, napose u djece, pojavljuje se mišićna bol, povraćanje, nesvjestica, povišena temperatura. Šok nije zabilježen. Nakon ponovnog žarenja pojavljuje se alergijska reakcija. Imunitet nije zabilježen. Prva se pomoć odnosi na ispiranje morskom vodom i kućnim vinskim octom. Terapija je, ako je potrebna, simptomatska.