Sredstva za pranje rublja i njegu tkanina

Deterdženti/surfaktanti

Deterdženti su odgovorni za pravljenje pjene i uklanjanje prljavštine iz odjeće. Surfaktanti olakšavaju drugim sastojcima, kao i vodi za pranje, dublje prodiranje u tka­ninu. I jedni i drugi mogu sadržavati nečistoće koje su kancero­gene, ili mogu sadržavati kancerogeni 1,4-dioksan. Alkil spojevi, tj. deterdženti koji se uobičajeno upotrebljavaju, poznati su onečišćivači okoliša. Te kemikalije teško da bi se mogle upiti pu­tem vaše kože iz oprane odjeće. Umjesto toga, one predstavljaju ekološku prijetnju, onečišćujući temeljne zalihe vode i ulazeći u prehrambeni lanac.

Izbjeljivač, kao što su natrijev perborat i natrijev perkarbonat, mo­že biti djelotvoran način da bijelo izgleda bijelo. Međutim, često se u prašku i tekućinama za pranje rublja upotrebljava u tako malim količinama da nije osobito djelotvoran (vidi dio o zaseb­nim izbjeljivačima u nastavku). Zanimljivo je što izbjeljivači uopće ne uklanjanju mrlje. Umjesto toga, oni ih čine nevidljivi­ma postupkom koji se zove oksidacija. Izbjeljivač može reagirati s drugim kemikalijama u smjesi. Također može osloboditi pare koje mogu uzrokovati nadraženost pluća. Ostaci izbjeljivača na vašoj odjeći mogu izazvati nadraženost kože kao i oštećenje tka­nine na odjeći.

Sredstva za optički sjaj pripadaju obitelji spojeva koji su se nekada upotrebljavali u proizvodnji prehrambenih artikala kao što su brašno i šećer kako bi izgledali bjelje. Njihova je uporaba u tu svrhu već dugo zabranjena. Sredstva za optički sjaj stavljaju tanki kemijski film na vašu odjeću koja pretvara ultraljubičastu svjetlost u vidljivu plavu svjetlost, čineći tako da odjeća izgleda svjetlije te dajući dojam da je izbjeljivač djelovao bolje nego što uistinu jest. Sredstva za optički sjaj mogu uzrokovati povišenu osjetljivost kože i alergijske reakcije.

Deterdženti za pranje rublja složene su smjese tvari koje sadržavaju de­terdžente i surfaktante, enzime, izbjeljivače, sredstva za optički sjaj, gradivne tvari/omekšivače vode (tvari koje prilagođavaju pH vrijednost) i sredstva za pomoć pri pranju, inhibitore korozije, sredstva protiv ponovnog ulaska pr­ljavštine u rublje i mirise. Sredstva za pranje rublja u obliku praška također mogu sadržavati sredstva za punjenje - inertne tvari koje omogućuju prašku da slobodno struji. Neki prašci sadrže ni manje ni više nego 50 posto tvari koje ispunjavaju smjesu.

Fosfati se obično upotrebljavaju kao gradivne tvari/omekšivači vode. Oni otapaju minerale u tvrdoj vodi i povećavaju djelotvor­nost deterdženata. Također djeluju kao sredstvo protiv ponov­nog ulaska prljavštine u rublje (vidi u nastavku). Iako su relativno neiritantni, fosfati predstavljaju ekološku prijetnju i odgovorni su za prekomjerni rast morskoga bilja koje guši vodene putove i ubija druge oblike morskog života. Premda proizvođači tvrde da fosfati čine deterdžente ekonomičnijima za uporabu, deterdžen­te koji sadrže fosfate trebalo bi izbjegavati. Ostale vrste gradivnih tvari uključuju polifosfate, citrate, natrijev karbonat (soda za pra­nje), natrijev silikat, aluminosilikat (zeolit).

EDTA, ili etilendiaminotetraoctena kiselina, ponekad se upotreb­ljava kao alternativa fosfatima. EDTA je konzervans koji stabilizi­ra sredstva za izbjeljivanje i pjenjenje u proizvodima na bazi de­terdženata, sprječavajući ih da postanu aktivni prije nego što dospiju u vodu. Također se upotrebljava za omekšavanje vode. Nažalost, veže se s toksičnim metalima u okolišu i ponovno ih mobilizira, vraćajući ih tako natrag u zalihe pitke vode i hranu, osobito ribu i školjke. EDTA može izazvati nadraženost kože i sluznice te alergijske reakcije. Tekući deterdženti skloniji su kon­taminaciji pa stoga sadrže više konzervansa nego oni u obliku praška.

Sredstvo protiv ponovnog ulaska prljavštine u rublje onemogućuje prljavštini da se vrati u odjeću. Obično se upotrebljavaju natrij-karboksimetilceluloza, polietilen glikol (PEG) i poliakrilati. PEG spojevi mogu sadržavati 1,4-dioksan.

Parfemi ne čine ništa osim što lijepo mirišu. Mirisi u prašku za pranje rublja proizvode se tako da ostanu u vašoj odjeći. Mogu biti uzrok nadraženosti kože i dišnog sustava te mogu izazvati glavobolje i ostale neurološke simptome kod nekih osoba.

Inhibitori korozije štite perilicu za pranje rublja. Natrijev silikat je uobičajeni inhibitor korozije.

Sredstva za pomoć pri pranju pomažu glavnim sastojcima da zajed­no djeluju učinkovitije. To mogu biti gradivne tvari kao što su fosfati i EDTA (vidi gore). Također mogu biti neurotoksična ota­pala poput izopropil alkohola, kao i ksilen sulfonata i natrijevog sulfata.

Deterdženti za pranje rublja ponekad također mogu sadržavati sredstva za dezinfenkciju, kao što je borovo, ulje koje izaziva jaku nad­raženost i može uzrokovati alergijske reakcije, te derivate katrana ka­menog ugljena, koji su kancerogeni.

Tekući deterdženti mogu sadržavati dodatne sastojke koji ih čine ljepšima. Oni tekućini daju bogat, kremast, neprozirni izgled, ali vašu odjeću ne čine čišćom. Tekući deterdženti također sadrže sintetičke boje, međutim ne sadrže sredstva za punjenje i dolaze u koncentriranijem obliku nego prašci. Osim nabrojenih, nema nikakve druge razlike između različitih vrsta deterdženata za pranje rublja. Tekući deterdženti ne peru bolje, ne ulaze u rublje brže niti prodiru u tkaninu učinkovitije. Oni su samo jedna od varijacija na istu temu.

Većina deterdženata za pranje rublja sadrži enzime koji uklanjanju najuo­bičajenije mrlje. Ti se proizvodi nazivaju „biološkim" deterdžentima. Enzimi se dobivaju od odabranih kultura bakterija. Proizvodi koji sadrže enzime mo­gu izazvati nadraženost kože i alergijske reakcije kao što su astma i dermatitis.

lako se dodatak enzima reklamira kao najbolji način za odstranjivanje „pro­teinskih" mrlja kao što su one koju ostavljaju trava, čokolada i krv, taj nas argument zavodi na pogrešan put. Najuobičajenije mrlje na odjeći nisu bje­lančevine nego prljavština i mrlje od masnoće. Kada upotrebljavate takve posebno formulirane proizvode, često plaćate troškove koje su proizvođači imali prilikom reklamiranja nepotrebnih aditiva na televiziji. Enzimi ne moraju doći u dodir s vašom kožom kako bi izazvali alergijske re­akcije. U prosincu 2000. godine, u časopisu The Lancet objavljen je slučaj astme u tvornici deterdženata do kojeg je došlo zbog udisanja enzima koji su bili u zraku.