Upute kupačima za sigurno kupanje

Uz veselje i velike zdravstvene koristi kupanja i plivanja postoje i određeni zdravstveni rizici, među njima i neke zarazne bolesti, odnosno infekcije. Rizik od zaraze je općenito veći što je neka vodena površina manja i slabije protočna, zbog njezina lakšeg zasićenja nepoželjnim tvarima i mikrobima iz živoga i neživog okoliša, ali i samih kupača. Stoga je za kupanje od prirodnih vodenih površina u načelu najsigurnije more, čemu još pridonosi i slanost morske vode, a najnepovoljnije su nizinske, male vode stajaćice, bare i sl. Bazeni pak posve ovise o ljudima i mogu se tehnički dotjerati do savršene sigurnosti, a s druge strane mogu biti i vrlo nesigurni ako se održavanje zapusti. Većina naših jezera, starih riječnih rukavaca i šoderica koje kod nas ljeti služe za kupanje imaju manje ili više osobine voda stajaćica pa to treba imati na umu.

Zarazne bolesti koje se mogu dobiti kupanjem, nastaju ulaskom uzročnika prisutnih u vodi u organizam kupača preko nekog od ulaza u tijelo: usta, sluznice (oko, nos, spolovilo), oštećenja na koži, katkad i dišni putovi.

Preko usta, gutanjem vode mogu nastati crijevne infekcije, virusne i bakterijske, s proljevima i temperaturom, preko tjelesnih sluznica mogu se zadobiti neke tipično kupačke bolesti, na primjer virusna ili klamidijska upala oka, tzv. kupališni konjunktivitis, ili pak infekcija mokraćnih putova. Kroz ranice na koži i sluznicama, a i preko zdrave sluznice oka, može se zaraziti leptospirozom (tzv. ljetnom gripom ili žetvenom groznicom), osobito nakon kupanja u barama i vodama stajaćicama. Moguće su i upale uha zbog zadržavanja nečiste vode u vanjskom zvukovodu. Preko probavnog sustava, preko sluznica, a i udisanjem vodenog aerosola, tj. sitnih kapljica, može se zaraziti enterovirusima, s posljedičnom nekom od bolesti iz te skupine, na primjer seroznim meningitisom (bolest s proljevom i osipom) i sl. Ipak, srećom, uza sve brojne spomenute mogućnosti, stvaran rizik, odnosno vjerojatnost takve zaraze na kupanju, razmjerno je malen, zahvaljujući tome što se obično ne popije veća količina vode, zdrava koža zapreka je ulasku uzročnika, a sami uzročnici su u vodi najčešće veoma razrijeđeni. Takva povoljna procjena međutim više vrijedi za odrasle ljude i mladež, dok je za malu djecu do tri godine rizik veći, a za djecu ispod jedne godine još veći, jer su mala djeca još neotporna, a način njihova kupanja pogoduje nastanku infekcija: sjedenje u plićaku s mnoštvom vršnjaka, zagrcavanje i sl. Iz tih činjenica i iskustava može se lako naslutiti koje okolnosti na kupanju povećavaju mogućnost zaraza te obratno, koje to okolnosti ili postupci smanjuju ili otklanjanju rizike. 

Nepovoljni čimbenici su:

• dug boravak u vodi
• kupanje u plićaku gdje je mnoštvo kupača koji dižu sediment s dna
• ronjenje i gledanje u vodi (osim u čistom moru ili sl.)
• gutanje i zagrcavanje vodom
• kupanje male djece ispod tri godine života, a osobito one ispod jedne godine starosti.

Da bi se otklonili rizici, potrebno je:

• izbjeći gutanje vode i njezin ulazak u usta
• ne gledati u vodi
• izbjeći živahne oblike kupanja, skakanja, prskanja, guranje pod vodu i sl.
• izbjeći kupanje ako sumnjamo u čistoću vode
• ne ostajati (pre)dugo u vodi
• tuširati se čistom vodom nakon izlaska iz vode, jezera, bazena, (iznimka je čisto more), odnosno nakon kupanja, a kod kuće dobro je ponovno se okupati toplom vodom i sapunom
• nadzirati kupanje male djece i paziti na njih

Važnost primjene spomenutih mjera opreza raste i sve je veća što je voda u kojoj se odlučimo kupati nečistija, odnosno nesigurnija. Uz ove čimbenike, vezane pretežito uz same kupače, postoje i vrlo važni opći čimbenici koji mogu biti izvor rizika ili pak nasuprot jamčiti sigurnost.

Tako uz ostalo rizik povećava:

• ulaz kanalizacijskih i otpadnih voda u neko jezero ili kupalište, kao i nedostatak sanitarija uz obalu
• velik broj kupača
• visoka temperatura vode.

Nasuprot, za čuvanje zdravlja ljudi, a i samih voda, odnosno vodenih biotopa, važno je na vodenim površinama koje želimo rabiti za kupanje nastojati:

• spriječiti utok bilo kakve kanalizacije ili procjeđivanje sadržaja septičkih jama u vodu gdje se kupaju kupači; na moru se to obično postiže izvodom kanalizacijskih cijevi dovoljno duboko i daleko od plaža
• nadzirati ispravnost kanalizacijskih uređaja
• održavati urednost obala i okolice da zbog kiša ne dođe do sapiranja nečisti u vodu, a s time je izravno u vezi i potreba dovoljnog broja sanitarnih uređaja uz obalu, kupališta ili na bazenima
• regulirati broj kupača, što je obično teško izvedivo.

Ako je riječ o bazenima, svakako na čistoću i sigurnost vode utječe i ponašanje kupača, odnosno poštovanje bazenskih higijenskih pravila, na primjer tuširanje prije ulaska u bazen, uporaba sanitarija i dr. Sva naša javna kupališna mjesta, morska kupališta, jezera, rijeke i bazeni pod stalnim su zdravstvenim nadzorom, odnosno provjerava se sigurnost vode za kupanje; mikrobiološka i kemijska kontrola vode te izviđanje na terenu radi uočavanja i otklanjanja nekog od spomenutih rizika, a bazeni se, uz to, još i redovito dezinficiraju, obično klornim preparatom uz filtraciju i izmjenu vode. Taj nadzor, nužan radi prevencije bolesti, provode kod nas zdravstvene ekološke i epidemiološke službe Zavoda za javno zdravstvo.

Mjesta sigurna za kupanje danas se obično i označuju, na primjer plavim zastavicama, a nesigurna kupališta pisanim upozorenjima ili izvješenim crvenim zastavama. S veseljem se može reći da su sve naše važne morske plaže sigurne i diče se oznakama visoke prirodne čistoće, također i velika jezera. Treba ipak znati da u vrijeme velike gustoće kupača osobito u plićinama dolazi do povećanog onečišćenja i određeni rizik tada može postojati i u prirodno najčišćim vodama pa tada i spomenute mjere opreza nisu na odmet.

Želimo vam i ovoga ljeta mnogo ugodnih trenutaka na kupanju, a ovih nekoliko savjeta neka pridonese, da se pritom izbjegnu neke zdravstvene opasnosti i da doživljaj ljetnog zadovoljstva bude potpun!