Antraks, bedrenica ili crni prišt

Akutna zarazna bolest uzrokovana bakterijom Bacillus anthracis.

Najčešće oboljevaju domaće životinje, od kojih se bolest može prenijeti i na čovjeka. Bakterija van domaćina sporulira, stvara vrlo postojane forme - spore, koje u tlu mogu preživjeti desetljećima. Sisavac se najčešće zarazi ulaskom spora iz tla u organizam kroz povrijeđenu kožu. Ponekad su prijenosnici bolesti kroz kožu i kukci, obično obad, koji unose spore u žrtvu ubodom. Rjeđi načini zaraze su udisanjem (dovoljnog broja) spora u pluća ili konzumiranjem mesa zaraženog sisavca.

Čovjek najčešće dolazi u doticaj sa sporama profesionalnom ekspozicijom. Veterinari, mesari, vunari i nažalost, u zadnje vrijeme poštari pa i obični ljudi izloženi terorizmu, oboljevaju od antraksa. Sisavci - mesojedi i ptice ne mogu oboljeti.

Bacil antraksa je ubikvitaran, tj.postoji gotovo posvuda na Zemlji, najčešće u tlu u malim količinama u obliku spora. Tek kad spora uđe u organizam preuzima vegetativni oblik, koji joj omogućava umnožavanje i širenje.

Otkrićem životinjskog cjepiva, zapadni svijet je uglavnom efikasno rješio problem oboljevanja domaćih životinja od antraksa.Cjepiti se mogu i ljudi, ali zbog minimalnog rizika za njih i određenih nuspojava, ta je mogućnost korištena uglavnom kod ljudi podložnih većem riziku od oboljenja (uključujući, pored gore spomenutih, laboratorijske radnike i vojnike).

Kožni antraks nastaje na mjestu ulaska spora kroz kožu. Manifestira se bezbolnom malignom pustulom u obliku smeđe-crne kraste koja bude okužena prstenom ružičastih mjehurića. Okolica kraste je otečena, tvrda i crvena. Okolni limfni čvorovi su natečeni i bolni. Ostali simptomi mogu odgovarati onima kod gripe. Danas je prognoza kožnog oblika dosta povoljna, osobito ako se pravovremeno provede odgovarajuća antibiotska terapija; onda je letaliet Ł 1%. Bez terapije smrtnost je 10 - 20%.

Crijevni (gastrointestinalni) antraks je prilično rijedak. Nastaje u slučaju konzumacije nedovoljno kuhanog mesa zaražene životinje. Manifestira se krvavim proljevom i povraćanjem s teškim općim stanjem. Ukoliko se na antraks pravodobno ne posumnja i ne liječi, smrtnost je velika. Spore antraksa unište se kuhanjem u kipućoj vodi duljem od 10 minuta.

Plućni antraks je daleko najteži oblik ove bolesti. Karakteristika plućnog oblika je nedostatak općih ili specifičnih simptoma u trenutku dok se bolest širi. Jedini efikasan način liječenja bolesti je uzimanje odgovarajuće teapije neposredno ( unutar 48 sati ) nakon izlaganja patogenu. Kad se bolest manifestira simptomima, a to se obično događa nakon 24 - 72 sata, rezultati liječenja su skromni. Stoga svaka sumnja na ekspoziciju sporama treba voditi preventivnom liječenju. Bolest se razvija naglo sa simptomima koji podsjećaju na jaku gripu - vručica, tresavica, opće loše osjećanje, otežano disanje, nastavlja se iskašljajem koji ima primjese krvi. Medijastinalni limfni čvorovi su otečeni. U krvi dolazi do septikemije te najčešće, do smrti, bez obzira na liječenje. Smrtnost je blizu 100%.

Čak ako osoba i dođe u kontakt sa sporama B.anthracis ne znači da će oboljeti od ijedne manifestacije bolesti. Za oboljenje od plućnog oblika bolesti najčešće treba inhalirati nekoliko tisuća spora.

Liječenje

Provodi se agresivnom antibiotskom terapijom. Koriste se antibiotici ciprofloksacin, penicilin G, tetraciklin, na koje je bakterija najosjetljivija, te rjeđe još i eritromicin, gentamicin i kloramfenikol,
Svaka uginula životinja bi se trabala spaliti ili duboko zakopati, da se izvor spora u prirodi reducira na minimum. Kod čovjeka, prvencija znači izbjegavanje zaraženih sisavaca, antibiotska profilaksa u slučaju sumnje na ekspoziciju sporama i eventualno, cijepljenje.