Hiperbarična oksigenacija - uloga u šećernoj bolesti

Dijabetičko stopalo

To je česta, teška i opasna posljedica oštećenja krvnih žila i živaca, uzrokovana dugotrajno povišenom razinom šećera u krvi. Manjkavost u održavanju glikemije u fiziološkim granicama prirodnim putem ili lijekovima, katkad čak i kod uredne medikamentozne regulacije (a osobito kad to nije slučaj zbog neodgovarajućeg liječenja i/ili neurednoga higijensko-dijetetskog režima), brzo dovodi do promjena karakteristika krvi i krvnih stanica, kao i u strukturi zidova krvnih žila. Oni postaju neelastični, kruti, skloni pojačanoj aterosklerozi (ovapnjenju). Taj proces u podjednakoj mjeri pogađa velike i male krvne žile, zbog čega znatno slabi dotok krvi bolešću pogođenim glavnim arterijama do okrajina (makroangiopatija), a i ta se smanjena količina krvi ne može odgovarajuće distribuirati stanicama kroz, također oštećene, male krvne žile (mikroangiopatija). Tako na krajnjoj periferiji, a najčešće su to stopala, dolazi do kritične ishemije (nedostatka krvi) i hipoksije (nedostatka kisika). Takvo je tkivo izrazito podložno ozljeđivanju i infekcijama.

Među najčešćim uzrocima nastanka kroničnih rana na stopalu osoba sa šećernom bolešću su kalus (žulj) i mikroranice, nastale nepažljivim rezanjem noktiju. Kako je taj proces istodobno praćen još jednom komplikacijom šećerne bolesti, polineuropatijom (oštećenjem živaca), bolesnik ne osjeća bol te zapravo neko vrijeme nije ni svjestan nastale rane. Ona postaje ulazno mjesto i idealna podloga za nagli razvoj cijelog niza patogenih mikroorganizama (bakterija, gljivica) koji pogoršavaju lokalno i opće stanje bolesnika, dodatno narušavajući regulaciju glikemije. Sada su širom otvorena vrata nastanku dijabetičke flegmone i dijabetičke gangrene, najčešće vlažne, koja uzrokuje gubitak dijela ekstremiteta, ugrožavajući toksičnim tvarima (iz bakterija i produkata raspadanja tkiva) i sam život pacijenta! Tako se "začarani krug" zatvara, stvarajući sve uvjete za loš tijek bolesti i neizvjesnu vitalnu prognozu.