Hipotireoidizam

Dijagnoza

LABORATORIJSKI TESTOVI

Laboratorijski testovi koji se koriste u dijagnostici bolesti štitnjače mogu se podijeliti u dvije glavne skupine testova: testovi procjene funkcije štitnjače (T4, T3, fT4, fT3, TSH i TRH test) i testovi za otkrivanje uzroka bolesti (anti-TPO, anti-Tg, Tg i kalcitonin). Glavnina hormona štitnjače vezana je za proteinske nosače zbog čega govorimo o ukupnom tiroksinu (T4) i ukupnom trijodtironinu (T3). Ponekad, da bi bili precizniji mjere se hormoni koji su u slobodnoj formi u krvi fT4 (slobodni tiroksin) i fT3 (slobodni trijodtironin). Kada su ovi hormoni povišeni onda govorimo o hipertireozi (pojačanoj funkciji) odnosno sniženi o hipotireozi (smanjenoj funkciji). TSH ili tiroid stimulirajući hormon je hormon kojeg luči hipofiza (dio mozga) te njegova niska razina u krvi govori o hipertireozi odnosno visoka razina o hipotireozi.

ULTRAZVUČNA PRETRAGA

Ultrazvuk štitnjače je osjetljiva i jednostavna metoda za prikaz građe štitnjače, njezinog anatomskog smještaja, veličine i oblika, pri čemu se mogu vidjeti bilo koje promjene koje odstupaju od normalne građe (čvorovi, ciste, upalne promjene, tumori). Za ultrazvučni pregled nije potrebna nikakva priprema, izvodi se jednostavno i brzo, nema štetnog djelovanja, te se može primjenjivati kod svih bolesnika, uključujući i malu djecu, trudnice i nepokretne osobe.

CITOLOŠKA PRETRAGA

Citološka punkcija pod kontrolom ultrazvuka je danas jedna od najvažnijih dijagnostičkih pretraga čvorova u štitnjači. Za uspješnost i pouzdanost citološkog nalaza osim iskustva citologa važno je uzimanje "pravog" uzorka tkiva, što se postiže da se pod kontrolom ultrazvuka uvede tankla igla do mjesta gdje se aspirira željeni materijal (bol pri izvođenju punkcije bolesnici opisuju kao identičnu pri vađenju krvi iz vene). Time je i najmanji čvor dostupan analizi. Dobiveni materijal se postavi na predmetna stakalca i oboji za citološku analizu.

CINTIGRAFIJA ŠTITNJAČE

Scintigrafija štitnjače je nuklearnomedicinska pretraga, tj. slikovna metoda za prikaz anatomije i fiziologije štitne žlijezde gama kamerom, u svakodnevnoj dijagnostici najčešće uz intravensku primjenu radiofarmaka tehnecij-99m pertehnetata. Scintigrafijom se dobivaju podaci o veličini i položaju štitnjače, funkcionalnom stanju čvorova, rezidualnom tkivu nakon kirurškog zahvata, ili eventualnom ektopičnom tkivu. Normalna štitnjača ima oblik leptira (dva režnja su povezana tračkom tkiva, istmusom). Difuzna hipertireoza štitnjača scintigrafski je prikazana kao uvećana, jednakomjernog rasporeda nakupljanja aktivnosti i intenzivnijeg je prikaza. Hipotireoza štitnjače je obično prikazana s nehomogenim i oslabljenim nakupljanjem radiofarmaka, a upala štitnjače, tzv. subakutni tireoiditisa, se ne prikazuje. Čvorovi, prema scintigrafskom prikazu, mogu biti: funkcionalni ("topli" ili "vrući") tj. nakupljaju aktivnost znatno jače od preostalog tkiva (poput toksičnog adenoma), ili afunkcionalni ("hladni") koji ne nakupljaju aktivnost, a obično su veći od 1 cm.

RADIOLOŠKE PRETRAGE

CT (kompjutorizirana tomografija) i MR (magnetska rezonancija) su pretrage koje se koriste: kod velikih tumora radi ocjene proširenosti tumora na okolne organe, kod velikih retrosternalnih struma za dobivanje boljeg uvida u opseg suženja i pomaka grkljana, dušnika i jednjaka; te kod zločudnih tumora daju odgovor o nazočnosti metastaza u limfnim čvorovima medijastinuma.