Infekcije mokraćnog sustava

Upala bubrega (pijelonefritis)

Pijelonefritis je upala jednog ili oba bubrega. Bakterija koja je uobičajeni, normalni stanovnik debelog crijeva E. colli uzrokuje oko 90 % infekcija bubrega, a oko 50 % infekcija u bolnicama. Infekcije kako je već ranije napisano dolaze u bubrega uzlaznim putem "penjanjem" uzročnika iz područja spolnim organa ili mokraćne cijevi, prostat ili mjehura. Kod zdravog mokraćnog sustava, infekciju "penjanjem" uzročnika tijelo sprečava time što mlaz mokraće ispire uzročnike van i zatvaranjem ulaza mokraćovoda na mjestu njihovog ulaska u mjehur. Međutim, svako fizičko sprečavanje toka mokraće, poput bubrežnog kamenca ili povećanja prostate ili zbog vraćanja mokraće iz mjehura u mokraćovode povećava mogućnost nastanka infekcije bubrega. Drugi način nastanka upala bubrega je krvotokom (hematogeno) kada uzročnici, najčešće streptokok, stafilokok iz nedovoljno liječene upale grla, sinusa, pluća dospiju do bubrega i uzrokuju upalu.

Slijedeći način nastanka upale bubrega je u trudnoći kod neliječenje asimptomatske (bez simptoma) prisutne upale mjehura i kod kao što je napisano dijabetičara, odbnosno kod osoba koje boluju od stanja u kojima je smanjena imunost (HIV) ili kod nekih vrsta leukemija, zatim kod bolesnika koji su na imunosupresivnoj terapiji ili terapiji kortikosteroidima. To su lijekovi koji pomažu kod bolesti za koje su propisani (Chronova bolest, reumatoidni artritis i slične autoimune bolesti), ali dovode do smanjenog imuniteta i povećanoj skonosti infekcijama.

Simptomi

Bolovi u lumbalnom dijelu leđaSimptomi najčešće počinju iznenada tresavicom, povišenom temperaturom od 39-40 C, bolovima u jednoj ili obje strane donjeg dijela leđa, vrlo često osjećajem mučnine a nerijetko i povraćanjem.Osobe najčešće imaju napade jake boli uzrokovane stezanjem (spazmom) jednog mokraćovoda (renalna, bubrežna kolika). Spazme mogu izazvati nadražaji zbog infekcije ili prolaska bubrežnog kamenca. U djece su simptomi infekcije bubrega često slabo izraženi, nespecifični i teže ih se prepoznaje. Treba sumnjati kod djece na moguću upalu bubrega kad dijete ima visoku temperaturu a nema znakova upale dišnih puteva niti znakove neke dječje zarazne bolesti. Kod dugotrajne infekcije (kronični pijelonefritis) bol možer biti neodređena, a vrućica se može pojavljivati i nestajati ili je uopće ne mora biti. Kronični pijelonefritis javlja se samo u osoba s teškom osnovnom bolešću, poput začepljenja mokraćnog sustava, velikih bubrežnih kamenaca koji dugo traju ili zbog povrata mokraće iz mjehura u mokraćovode u vrlo male djece gdje još nije otkriven vezikoureteralni refluks (urođeni povrat urina iz mjehura u mokraćovode). Upale bubrega treba liječiti jer mogu trajno oštetiti fumkciju da mogu prestati raditi. Neliječenje upale bubrega mogu dovesti do stavranja cisteinskih kamenaca u mokraćnom sustavu, a najčešće u bubrezima.

Upalom bubrega zahvaćene su i mlađe i starije osobe. Mlađe osobe zbog lošeg odijevanja (nepokriveni bubrezi, vožnja na motociklu neadekvatno obučeni, spolno prenosive infekcije), česti ponavljajuće upale mjehura (cistitisi) koji su neadekvatno liječeni, a kod starijih osoba, različite zapreke otjecanju mokraće (neurogeni mjehur), uvećanje prostate kod muškaraca, kod žena uvećanje maternice zbog najčešće mioma koji mogu pritisnuti jedan ili oba mokraćovoda, čime mogu uzrokovati razvoj hidronefroze (zastoja urina) u bubregu i razvoja upale bubrega. Oko trećine bolesnika s upalom bubrega imaju upale donjeg mokraćnog trakta.

Dijagnoza

Bolesnici s tipičnim simptomima za najvjerojatniju upalu bubrega liječnika navode kako treba učiniti osim kliničkog pregleda, palpacija i sukusija (lupkanje) u području slabina i ispitivanje osjetljivosti pacijenta na bolni podražaj, zatim ultrazvučni pregled urinarnog trakta, laboratorijske pretrage krvi i mokraće; sedimentaciju i krvnu sliku, kreatinin, ureu, mokraćnu kiselinu i analizu biokemijskog urina i urinokulture s antibiogramom. To je standardna dijagnostička procedura ili slijed pretraga koje je potrebno primijeniti kada smo i u potpunosti sigurni kako se radi o upali bubrega, jer navedene pretrage mogu razjasniti mogući uzrok i intenzitet upale što je važno za tijek i način liječenja.

Liječenje

Nakon dijagnosticiranja mjesta mokraćne upale traži se ukoliko ga je moguće utvrditi mogući uzrok nastale infekcije. To je vrlo važno, jer time možemo spriječiti novonastalu upalu u kratkom vremenu ponovno (relaps) ili recidiviranje (ponavljane upale) u mokraćnom sustavu nekoliko puta tijekom godine. Ukoliko žena ima upalu mjehura ili bubrega treba utvrditi je li to zato što ima spušten mokraćni mjehur, a ukoliko se radi o muškarcu s mokraćnom infekcijom treba utvrditi ima li upalu prostate, je li imao ili ima upalu epididimisa ili testisa i ima li uvećanu prostatu. Za oba spola valja utvrditi postoji li anomalija u mokraćnom sustavu, (urođene se otkrivaju u dječjoj dobi), međutim mogu biti stečene (uslijed neuroloških bolesti - Parkinsonova bolest, Alzheimerova bolest, paraplegija-oduzetost dijela tijela i slično). Također se traži postoje li kamenci u bubrezima, mokraćovodima ili mokraćnom mjehuru. Uvijek je pritom potrebno utvrditi postoje li tumori bilo gdje u mokraćnom traktu(bubreg, mokraćovod, mokraćni mjehur, prostata kod muškaraca starijih od 45 godina, testisi - kod mlađih muškaraca do 40 godina). Također treba obratiti posebnu pozornost ukoliko postoje osobito mikrotragovi eritrocita ili krvi u mokraći koji nisu vidljivi prostim okom a osobito kod muškaraca i to pušača. Muškarci u dobi iznad 45 godina, pušači, osobito oni koji u svom poslu dolaze u kontakt s raznim bojama (lakovi za parkete, industrija boja i lakova, autolakireri i slična zanimanja) jer postoji statistički značajna učestalost pojave, u toj dobi raka mokraćnog mjehura i mokraćovoda. Svaka nevidljiva krvarenja prostim okom u mkokraći (mikrohematurija, mikroeritrociturija) mora se razjasniti. Ukoliko ultrazvučnim pregledom nije vidljiv mogući uzrok mikrohematurije, tada je potrebno u tri neoviisna uzorka mokraće ispitati citološki pregled mokraće u citološkom laboratoriju s traženjem porijekla eritrocita.To znači tom pretragom možemo doznati iz kojeg dijela mokraćnog trakta dolaze pronađeni eritrociti u mokraću (gornji ili donji) jer eritrociti različito izgledaju mikroskopski ovisno o njihovom mjestu dolaska u mokraću. Također ćemo u takvom uzorku urina citološkom pretragom doznati postoje li možda odljuštene stanice patoloških tvorbi (tumora) koje mi još ne vidimo nikakvom pretragom .Ukratko (mikrohematurija, mikroeritrociturija) tragovi krvi i eritrocita u mokraći nevidljivi prostim okom ne smiju ostati nerazjašnjeni. Ukoliko svi nalazi dijagnostičkih pretraga budu uredni pa i citološki pregled mokraće, takve pacijente treba kontrolirati svaka 2-3 mjeseca , ovisno o dobi.

Nakon što smo otkrili mogući uzrok mokraćne infekcije, pristupa se primjeni terapije antibiotikom, ali uvijek nakon davanja uzoraka (mokraće sperme, obrisaka) na mikrobiološke pretrage. Nakon dobivanja nalaza mikrobioloških pretraga revidira (preispituje) se prethodno ordinirana terapija i primijenjuje nova ili produžuje u skladu s rezultatima mikrobioloških pretraga.

Ukoliko se utvrdi kako je uzrok, obično ponavljanih mokraćnih infekcija spušten mokraćni mjehur ili cistokela (utisnuće mjehura prema rodnici) tada se bolesnicima predlažem operacija podizanja mokraćnog mjehura čime se sprečavaju ponavljane mokraćne infekcije.

Ponekad se otkrivanjem mokraćne infekcije mjehura ili bubrega otkrije dijabetes koji ranije nije otkrive i tada se naravno treba uz liječenje mokraćne infekcije liječiti dijabetes kako bi se također spriječile ponovljene mokraćne infekcije. Ukoliko se utvrdi kako muškarci imaju dobroćudno uvećanje prostate koje nije potrebno operativno liječiti, ponekad je potrebno učiniti i operaciju takve prostate kako bi se spriječila ponovna infekcija mokraćnog trakta. Litotripsija, razbijanje bubrežnih kamenacaUkoliko se otkriju kamenci ili pijesak u mokraćnom sustavu treab ih liječiti razbijanjem, operacijom a ukoliko se radi o manjim nefrolitima 1-3 mm ili pijesku mogu se predložiti lijekovi koji pospješuju njihovo izliučivanje iz mokraćnog trakta.