Infekcije mokraćnog sustava

Upala mokraćnog mjehura (cistitis)

Infekcije mokraćnog mjehura česte su u žena tijekom reproduktivnih godina. Bakterije iz rodnice mogu putovati u mokraćnu cijev i mokraćni mjehur. Žene često nakon spolnih odnosa dobivaju upalu mokraćnog mjehura, najvjerojatnije zato što tijekom spolnog odnosa dolazi do ozljeđivanja mokraćne cijevi Cistokela, protiskivanje mokraćnog mjehura u rodnicu. Neke žene imaju ponavljane mokraćne infekcije mjehura, a rijetko su one uzrokovane abnormalnom povezanošću između mokraćnog mjehura i rodnice (vezikovaginalnom fitulom). Jedan od glavnih razloga čestih upala mokraćnog mjehura u žena je kratka mokraćna cijev kojom bakterije ukoliko ih ima u okolini (rodnici ili završnom debelom crijevu) lagano dospijevaju do mjehura. Rijetko se razvija abnormalna povezanost između crijeva i mokraćnog mjehura (vezikoenterična fistula), koja omogućava bakterijama koje stvaraju plin, ulazak u mokraćni mjehur. Ovakve infekcije mogu stvoriti mjehuriće zraka u mokraći (pneumaturija).

Infekcije mokraćnog mjehura muškaraca rjeđe su, a najčešće započinju upalom mokraćne cijevi, a zatim upalom prostate, a ukoliko se to ne liječi dolazi do upale mokraćnog mjehura. Najčešći uzrok ponavljanih (recidivirajućih) infekcija mokraćnog mjehura u muškaraca je trajna, kronična upala prostate. U starijoj dobi u muškaravca tj. nakon 50 godine života, ukoliko muškarac ima uvećanu prostatu može se dogoditi zadržavanje određene količine mokraće u mjehuru nakon završenog mokrenja. To se dogodi zato što kroz uvećanu prostatu koja je najčešće i tvrđe konzistencije (strukture), kada je uvećana prolazi mokraćna cijev (uretra). Prostata tako uvećana, najčešće stisne mokraćnu cijev i mokrenje se završi prije vremena tj. preostane u mjehuru tkz. ostatni urin koji uvijek može biti dobar medij i hrandibena podloga za bakterije ukoliko ih ima u genitourinarnom traktu.

Zbog ostatnog urina nastaju kod uvećane prostate i kamenci mokraćnog mjehura koji svojom iritacijom sluznice mjehura izazivaju ili podržavaju već prisutnu upalu mjehura, a mogu izazvati i prisutnost eritrocita (mikrohematuriju-prisutnost eritrocita u urinu, ali vidljivo biokemijskom pretragom mokraće) ili prisutnost čiste krvi (makrohematuriju, krv u mokraći vidljiva prostim okom). Antibiotici kojima se liječi upala mokraćnog mjehura razlikuju se u sastavu a i duljini terapije za liječenje samo mokraćnog mjehura, odnosno prostate.

Premda antibiotici brzo uništavaju bakterije u mokraći koja se nalazi u mokraćnom mjehuru, većina tih lijekova ne može dobro prodrijeti u unutrašnjost prostate te svladati infekciju u prostati. Upravo zato nakon prestanka uzimanja antibiotika ukoliko terapija nije bila dovoljno duga ili nije odabran adekvatan antibiotik ili nije prepoznato kako uz upalu mokraćnog mjehura postoji i upala prostate, bakterije koje zaostaju u prostati ponovno inficiraju mokraćni mjehur. U liječenju svih pa tako i mokraćnih infekcija najgore je uzimati nedadekvatan antibiotik i piti ga prekratko vrijeme, jer nakon takvog liječenja imat ćemo preživjele, sada otpornije bakterije u mokraćnom traktu koje će liječniku u daljnjem postupku liječenja otežavati liječenje.

Napominjem to zbog toga što liječnici ipak relativno često u ordinacijama susreću pacijente koji na bolove ili pečenje kod mokrenja sami sebi ordiniraju terapiju nekim od antibiotika iz kućne ljekarne. Savjetujem Vam, nemojte to raditi jer i liječnicima je ponekad teško s obzirom na raznolikost i otpornost bakterija i virusa u mokraćnom traktu odrediti terapiju, a kada Vi sami ordinirate terapiju i ne uspijete riješiti problem, javit ćete se liječniku koji tada ima zamršenu sliku simptoma, ne može odmah učiniti mikrobiološke pretrage, jer ste uzimali ili uzimate antibiotik i liječenje bespotrebno otežavate i sebi i liječniku kojem se javljate za pomoć.

Simptomi

Infekcije mokraćnog mjehura izazivaju čestu, neodoljivu potrebu za mokrenjem, a pri mokrenju i nakon njega javlja se bol. Bol se najčešće osjeća na spolovilu, iznad stidne kosti i u donjem dijelu leđa ("križa"). Vrlo često, gotovo uvijek javlja se i učestalo mokrenje noću. Ponekad simptomi nestaju bez liječenja, ili samo uz Uvin čaj ili konzumiranje tekućine u većim količinama. Infekcija mokraćnog mjehura može biti i bez simptoma, tako da se može otkriti slučajno kod pregleda mokraće. Tada govorimo o asimptomatskoj bakteriuriji. Nju obično ne liječimo ali je liječimo obavezno u trudnica. Postoje osobe čija podraženost mokraćnog mjehura nije odgovarajuća (neurogeni mjehur) ili osoba koja ima trajni kateter u mokraćnom mjehuru može imati infekciju mokraćnog mjehura sve dok se ne razvije upala bubrega Uzrok neurogenog mjehura je najčešće oduzetost cijelog donjeg dijela tijela (paraplegija) ili polovice tijela (hemiplegija).

Paraplegija može biti posljedica multiple skleroze ili ozljeda kralježnice, najčešće u prometnim nesrećama, a hemiplegija je najčešće posljedica CVI (cerebrovaskularnog inzulta). Kod neurogenog mjehura dolazi do zadržavanja mokraće u mjehuru veće količine urina, obično više od 500 ml, jer zbog ndostatka živčanog podražaja iz kralježnice, mišić mjehura se ne kontrahira (voljno stišće) kod nagona ili samog mokrenja. Slično ali iz drugog razloga dolazi do razvoja infekcije u mjehuru zbog zastoja u otjecanju urina iz mjehura.

Najčešći razlozi tome su uvećana prostata ili kamenci odnosno tumor na samom ušću mokraćne cijevi iz mjehura, kao i zbog različitih uzroka suženja mokraćne crijevi, izvan mjehura (urođene anomalije, suženja mokraćne cijevi) zbog prethodnih upala i slično. Upale mokraćnog mjehura imaju često dijabetičari, osobito oni koji imaju vrijednosti šećera u krvi iznad 10 mmol/L, jer tada se pojavljuje šećer i u urinu. Pojava šećera u urinu alkalizira mokraću (ona nije više niskog ph-kisela) kako je to uobičajeno ,već postaje alkalna - lužnatija, manje kisela (većeg ph), a time i pogodnija za razmonožavanje bakterija.

Dijabetičari zato uz bakterijske upale mokraćnog mjehura imaju i gljivice (Candidu) spolovila što im nerijetko zadaje više tegoba od infekcija mokraćnog mjehura. Osim na učestalo mokrenje tuže se na bolove u donjem dijelu trbuha što vrlo često u dijagnostici rezultira otkrivanjem ponovljene infekcije mokraćnog mjehura.

Dijagnoza

Otkrivanje upale mokraćnog mjehura za liječnike je obično jednostavno, anamneza-tegobe pacijenta, klinički pregled, vrlo često bol na pritisak u trbuhu (abdomenu iznad stidne kosti kod ispražnjenog mjehura), ultrazvučni pregled kojim je lako uočljivo zadebljanje stijenke mjehura, a osobito unutarnjeg sloja mokraćnog mjehura, ali zbog zadebljanja unutarnjeg sloja (sluznice mokraćnog mjehura) uslijed upale.

U svojoj praksi susrela sam se s pacijentima koji su imali bolno mokrenje i učestali nagon, a pri mokrenju iznenada, odjednom pojavila im se krv s ugrušcima u urinu. Ultrazvučna slika upale mokraćnog mjehura, klikni za povećanje Slika prikazuje zadebljanje stijenke mjehura, zbog zadebljanja unutarnjeg sloja (sluznice ) mokraćnog mjehura. Pregledom ultrazvukom s kolor doplerom utvrdila sam zadebljanje sluznice mokraćnog mjehura i svijetlija (hiperehogena područja) unutar mokraćom ispunjenog mjehura. Nalaz biokemijski mokraće upućivao je uz krv i na prisutnost verlikog broja leukocita (bijelih , krvnih zrnaca). Takvi pacijenti morali su otići i na cistoskopiju kojom je zatim utvrđeno kako imaju cijelu sluznicu mjehura ozlijeđenu upalom (nađena su plitka oštećenja-erozije) iz kojih su krvarili, a koje su nastale bakterijskom upalom. Dijagnoza se dakle postavlja pregledom biokemijskog urina, prebrojavaju se stanice, crvena i bijela zrnca u urinu, ima li bjelančevina u mokraći, nitrita koji su znak infekcije specifičnim bakterijama i urinokuturom o kojoj je u prethodm opisu dijagnoze upale mokraćne cijevi detaljnije opisan postupak. Uzimanje tkz. srednjeg mlaza obično je lakše dobiti kod muškaraca nego žena jer često uz urin u srednjem mlazu dospije i nešto bakterija iz rodnice u urin. Stoga je ponekad ukoliko se urinokulturom pronađe više od tri bakterije u uzorku urina za urinokulturu potrebno učiniti uzimanje uzorka uran kateterizacijom , tj. uzimanje uzorka urina za urinokulturu kateterom , direktno iz mokraćnog mjehura.