Iridologija

Povijest

Iridologija (grč. Iris - cvijet i logos - riječ, govor) je metoda alternativne medicine u kojoj se tvrdi da se na temelju boje, linija i mrlja u šarenici (iris) oka može dijagnosticirati zdravstveno stanje pacijenta.

Metoda iridologije poznata je od vremena Stare Grčke, a primjenjivala se nekad i danas u tradicionalnoj kineskoj medicini. Prvi precizni opis metode, bez spominjanja imena iridologija, nađen je u knjizi Chiromatica Medica, 1665. autora Philipusa Meyeusa. Dr. Ignatz von Peczely, mađarski liječnik prvi je upotrijebio naziv iridologija (augendiagnostik, eyediagnosis). Po legendi, demantiranoj od njegovog nećaka, ideju je dobio u djetinjstvu promatrajući oči jastreba kojem je slomljena kandža ostavila traga u šarenici. U Njemačkoj metodu je razvio Pastor Felke u knjizi Naturheilkunde početkom 1900. koji je iridologiju upotrebljavao u sklopu tretiranja specifičnih bolesti. Iako je bio osporavan, osnovao je Institut, u Heimshiemu kao vodeći njemački centar.

Dr. Bernard Jensen, američki kiropraktičar, iridologiju je proširio u SAD 1950. On ju je ugradio u vlastiti način liječenja koji je podrazumijevao pravilnu prehranu. Prakticirao ju je u suradnji s P. Johannes Thielom, Eduardom Lahnom (Edward Lane) i J. Haskell Kritzerom. Održavao je tečajeve iridologije i objavljivao medicinski magazin.