Ispitivanje sluha - audiometrija

Metode ispitivanja

Pokus zračne vodljivosti izvodi se tako da se ugađalica postavlja ispred uha ispitanika i normalno čujećeg uha (liječnikovog) za lijevo i desno uho. Na taj se način procjenjuje da li postoji nagluhost i je li ona obostrana.

Weberov pokus se izvodi tako da se ugađalica pritisne na tjeme, a bolesnik odgovara na koje uho bolje čuje. Ukoliko postoji provodna nagluhost jednog uha bolesnik čuje bolje na nagluhoj strani, a ako postoji zamjedbena nagluhost jednog uha bolesnik bolje čuje na čujućoj strani.

Pokus po Rinneu uspoređuje zračnu i koštanu vodljivost za svako uho pojedinačno. Bolesniku se ugađalica postavlja naizmjenično ispred uha i prislanja se na mastoid, da bi se doznalo kojim putem bolesnik bolje i duže čuje. Normalno je da osoba bolje čuje zvučni podražaj prenošen zrakom. Međutim ako postoji provodna nagluhost bolesnik duže čuje zvučni podražaj kada je prenošen kostima lubanje.

Schwabachov pokus služi za usporedbu ispitanikova i normalno čujećeg uha. Liječnik prislanja ugađalicu naizmjenično sebi i ispitaniku na mastoid. Ukoliko ispitanik prestane čuti zvučni podražaj prije liječnika kod ispitanika postoji zamjedbena nagluhost.

Kombinacijom ovih testova liječnik može ustanoviti postoji li nagluhost kod ispitanika, je li ona obostrana ili jednostrana, te da li je riječ o provodnoj, zamjedbenoj ili mješovitoj nagluhosti.

Audiometar je uređaj koji služi za kvantificiranje gubitka sluha. Audiometar stvara zvukove određenih frekvencija (od 125 do 8000 Hz) i intenziteta, tako da se ispitanikov slušni prag može odrediti za svaku frekvenciju. Gubitak sluha se mjeri u decibelima (dB), a rezultati se prikazuju u obliku grafikona (audiograma).

Govornom audiometrijom određujemo na koje intenzitetu su riječi prepoznate kao razumljivi simboli. Govornom audiometrijom ispituju se više razine slušnog puta (funkcije viših moždanih centara).

Timpanometrijom mjerimo otpor provodnog dijela slušnog aparata (srednje uho) energiji koju nosi određeni zvučni podražaj, mjereći omjer apsorbirane i reflektirane zvučne energije. Kada se kod nekih bolesti povisi (ili smanji) otpor u srednjem uhu više energije će biti reflektirano (ili apsorbirano). Rezultati se prikazuju u obliku grafikona (timpanograma).

Određivanje slušnih evociranih potencijala je mjerenje bioelektričnih izbijanja središnjeg živčanog sustava na površini glave prilikom podraživanja organa sluha. Na taj način mogu se zabilježiti izbijanja viših moždanih centara slušnog aparata, te se može odrediti mjesto oštećenja sluha u središnjem živčanom sustavu. Ovaj je način određivanja funkcije slušnog organa posebno koristan kod male djece za koju se sumnja na težak gubitak sluha.