Liječenje distonija

Medikamentozno liječenje

Levodopa - većina bolesnika sa distonijom nema odgovora na levodopu. Međutim, utvrdilo se da 5% djece sa distonijom ima dobar odgovor na levodopu. Zabilježen je dobar učinak levodope u dozi od 50 mg do 100 mg dnevno. Zbog toga, nužno je da se u svakom slučaju distonije u djece i adolescenata pokuša liječenje levodopom. Dopaminski agonisti, antikolinergici i karbamazepin mogu pokazati dobar učinak u liječenju distonija koje dobro reagiraju na levodopu.

Dopaminski blokatori - danas se izbjegavaju jer uzrokuju neželjene nuspojave kao što su sedacija, parkinsonizam i tardivne diskinezije. Klozapin pokazuje umjereni učinak u tvrdokornim slučajevima segmentalne i generalizirane distonije. Nuspojave klozapina su sedacija, ortostatska hipotenzija, a utvrđeni su i slučajevi agranulocitoze.

Tetrabenazin - čijom aktivacijom se prazni dopamin aktivacijom inhibirajućeg vezikularnog monoamin transportera tip 2 (VMAT2) u središnjem živčanom sustavu. Pokazao je učinak u liječenju tardivne diskinezije. Nuspojave tetrabenazina su: pospanost, parkinsonizam, depresija, akatizija. Rjeđe su registrirane nuspojave kao što su mučnina/povraćanje, nervoza/anksioznost i nesanica. Navodi se da neki bolesnici mogu podnijeti nuspojave kao što su parkinsonizam, ili uzimaju antiparkinsonike kao što su amantadin, levodopa i dopaminski agonisti kako bi održavali učinak tetrabenazina.

Trihexyfenidyl - centralno aktivni antikolinergički lijek, upotrebljava se u liječenju segmentne i generalizirane distonije. Nuspojave ovise o dozi lijeka, a mogu se izbjeći postupnom titracijom. Nuspojave su: pospanost, konfuzija, halucinacije i poremećaji pamćenja. Periferne antimuskarinske nuspojave, kao što su retencija urina i zamućenost vida, mogu se umanjiti primjenom piridostigmina i pilokarpina (5 mg četiri puta dnevno) i umjetnom slinom.

Miorelaksansi - lijekovi koji djeluju relaksirajuće na mišiće imaju ulogu u liječenju distonija. Upotrebljavaju se neki od benzodiazepina kao što su diazepam, lorazepam i klonazepam (posebno u liječenju blefarospazma i mioklonus distonija).

Baklofen za oralnu primjenu, presinaptički GABA agonist, može biti učinkovit u liječenju primarnih distonija poznatih kao "spastične distonije" udruženih s moždanim udarom i cerebralnom paralizom. Intratekalna primjena baklofena primijenjena je u liječenju spastičke distonije u malog broja bolesnika s relativnim učinkom. Zabilježene nuspojave (mučnina, osjećaj mravinjanja i/ili zatrnjenosti, smetnje vida, potreba za naglim pražnjenjem mjehura) ovisne su o dozi baklofena.

Primjenjivali su se i drugi lijekovi s različitim učinkom. Primjenjivani su morfin sulfat (20-60 mg dnevno), gama-hidroksibutirat (6-125 mg/dan), meksiletin (450 mg i 750 mg), ali bez značajnijeg učinka i s lošom tolerancijom.

Antiepileptici - karbamazepin i metilfenobarbiton su učinkoviti u liječenju paroksizmalne distonije, ali značajno manji učinak u ne-kinesinergičkih oblika paroksizmalne distonije gdje klonazepam i acetazolamid mogu biti puno učinkovitiji.

Pokušano je i liječenje lokalnom primjenom injekcija fenola uz pomoć lokalne elektromiografije za cervikalnu distoniju. Blefarospazam se pokušao liječiti kemodenervacijom s lijekom koji nektorizira mišiće kao što je doksorubicin. Međutim, takvi postupci izazivaju bol i nesiguran rezultat te se od njih odustalo.

Primijenjene su i druge metode liječenja (akupunktura, homeopatija i sl.), ali bez adekvatnih rezultata i mogućnosti znanstvene procjene istih.