Magnetska terapija

Definicija

Magnetska terapija jedan je od najstarijih oblika fizikalne terapije koji se primjenjuje u medicini. Prema prvim pisanim dokumentima može se otkriti upotreba magnetskih polja u raznim tretmanima organskih poremećaja još prije 3500 godina. Primjenu magnetske terapije nalazimo u Kini, Grčkoj i starom Rimu, a njome su se koristili i Hipokrat, Paracelsus i dr. Mistično i medicinsko djelovanje magnetskog polja bilo je dobro poznato visokim kulturama Indijanaca Južne i Sjeverne Amerike.

Sedamdesetih godina prošlog stoljeća, razvijaju se aparati niske frekvencije i čistoga impulsnoga magnetskog polja koji danas prevladavaju u terapijskoj primjeni u Europi. Posljednjih desetak godina razvijaju se aparati za stimulaciju magnetskim poljem koji proizlazi iz poznate činjenice u medicini da vanjski podražaji, koji su biološki dozirani, potiču u organizmu imunološke i regenerativne procese.

 Magnetske silnice prolaze kroz tijelo i sve stanice, potiču funkciju stanica, odnosno organa i uspostavljaju ravnotežu organizma. Treba naglasiti da je i planet Zemlja magnet. Smjer magnetskih silnica mjeri se s pomoću kompasa ili busole i iznosi oko 50 mikroTesla, a intenzitet pada od polova prema ekvatoru. Intenzitet se mijenja dnevnim i godišnjim ritmom. Magnetska polja štite naš planet od prekomjernoga solarnog utjecaja. Danas živimo u ubikvitarnom okruženju elekričnim i elektromagnetskim poljem tako da se često govori o elekrosmogu ili elektropoluciji. Naglašava se povezanost prolongirane izloženosti elektromagnetskom zračenju s različitim bolestima kao što su alergije, tumori i psihičke bolesti.