CIJEPLJENJE PRIMATELJA ORGANA I TKIVA

Osim uzimanja imunosupresiva i antibiotika, primatelj presatka trebao bi se cijepiti protiv određenih uzročnika bolesti.

Primatelje koštane srži treba cijepiti iako postoje određene nesuglasice o najboljem razdoblju za cijepljenje. Opravdano ih je cijepiti:

• pneumokoknim cjepivom (cjepivo protiv uzročnika Pneumococcus pneumoniae) 12 mjeseci nakon presađivanja, a zatim im nakon 12 mjeseci dati drugu dozu.
• Konjugiranim cjepivom protiv H. Influenzae, polisaharidnim cjepivom protiv N. meningitidis, cjepivom protiv difterije , tetanusa i inaktivirano cjepivo protiv poliomijelitisa (cijepljenje u 12., 14. i 16. mjesecu nakon presađivanja).
• Živa virusna cjepiva morbili/parotitis/rubeola mogu se dati 24 mjeseca nakon presađivanja ukoliko bolesnici više ne primaju imunosupresive i ako nemaju GVHD (imunološku reakciju presatka).

Primatelje organa treba cijepiti svim uobičajenim cjepivima te im dati velike doze cjepiva prije imunosupresije, ako je moguće, jer će tada odgovor biti bolji.

Bolesnicima koji primaju imunosupresiva svakih 6 godina treba dati ponovno pneumokokno cjepivo.

Nema raspoloživih podataka za meningokokno polisaharidno cjepivo, ali ga je vjerojatno opravdano primijeniti zajedno s pneumokoknim cjepivom. Konjugirano cjepivo protiv H. Influenzae je provjerene sigurnosti i njegova je primjena preporučena prije presađivanja.

Primatelji organa koji ostaju na imunosupresivnim lijekovima ne trebaju primiti živa virusna cjepiva (morbili/rubeola/parotitis) nego im, ukoliko su izloženi ovim infekcijama treba dati određenu količinu zaštitnih bjelančevina (imunoglobulina).