Presađivanje organa

METODE UTVRĐIVANJA MOŽDANE SMRTI

Nakon što je opisanim pregledom dokazana sumnja u postojanje mođdane smrti, treba je otkloniti ili potvrditi objektivnim dokazima kako bi se izbjegla svaka sumnja i moguća zlouporaba eventualnih neobjektiviziranih pregleda. Metode kojima se utvrđuje moždana smrt su:

• elektroencefalografija (EEG)
• selektivna cerebralna angiografija
• izotopno ispitivanje cerebralne cirkulacije, tzv. gama-encefalografija

Ako se provodi EEG, potrebna je još jedna od zadnje dvije metode. Elektoroencefalografija temelji se na činjenici da svaka živčana stanica stvara slabe električne struje. Takvi potencijali male vrijednosti mogu se registrirati na površini glave elektrodama. Podatke mora očitati neurolog. Krivulja EEG-a koja je posve ravna može, ali ne mora biti dokaz uništenja funkcije mozga. Krivulja koja daje i najmanje podatke je uvijek dokaz da rad mozga postoji, makar u najmanjoj mjeri i da taj organizam nije moždano mrtav.

Selektivna moždana angiografija je rentgensko snimanje krvnih žila mozga koje se provodi selektvnim uštrcavanjem kontrastnog sredstva u krvne žile koje idu u mozak uz istodobno mjerenje krcnog tlaka radi isključenja mogućnosti da krv ne ide u mozak zbog niskog tlaka. Dijagnoza moždane smrti potvrđuje se samo izostankom punjenja moždanih arterija kontrastnim sredstvom.

Izotopno ispitivanje moždane cirkulacije (gama-encefalografija) je metoda ispitivanja jednokratnim intravenskim uštrcavanjem izotopne otopine uz istodobno snimanje gama-kamerom. I tijekom ove pretrage treba mjeriti tlak. Gama-encefalografija je posve pouzdana metoda dokazivanja moždane smrti, nije invazivna i ne treba je ponavljati. Slike dobivene ovom metodom pokazuju izostanak protoka krvi kroz krvne žile mozga i valjani su dokaz u postupku dokazivanja moždane smrti.

Ostale metode za dokazivanje moždane smrti:

• analiza plinova iz arterijske i venske krvi - pri čemu su, ako postoji moždana smrt, količina kisika u arterijskoj i venskoj krvi jednaki što upućuje na nedostatak cirkulacije i iskorištavanja kisika u mozgu.
• ehoencefalografija (ultrazvuk) u slučaju moždane smrti ukazuje na izostanak pulsacija krvnih žila mozga
• analiza kralješničko-moždane tekućine (likvora) pri čemu se može dokazati povećana količina tvari koje ukazuju na nedostatak kisika (mliječna kiselina, npr.) i povećani broj umrlih moždanih stanica
• evocirani somatosenzorni potencijali - kod ove se pretrage mozak podražuje izvana različitim podražajima te se na površini glave elektrodama mjeri moždana aktivnost kao reakcija na podražaj. Ovisno o vrsti podražaja (vidni, slušni) različiti dio mozga reagira. Kod smrti mozga - nema nikakve reakcije na podražaje.