Presađivanje organa

POSTUPAK S DAVATELJEM ORGANA

Onog trenutka kada se utvrdi moždana smrt, a ne postoji zabrana za uzimanje organa, započinju postupci održavanja protoka organa koji su potrebni za presađivanje.

Potrebno je isključiti postojanje određenih bolesti kod davatelja: zloćudno visokog krvnog tlaka, bolesti bubrega uzrokovane šećernom bolesti, zloćudnih tumora, infekciju virusom hepatitisa B i HIV-a.

Nakon toga se osigurava dovoljna količina tekućine koja mora biti 20% viša od normalne. Ukoliko je potrebno, mogu se dati i određeni lijekovi koji će spriječiti zastoj cirkulacije.

Srce moždano mrtvog bolesnika kuca neovisno o cirkulaciji jer nema koordinacije između rada srca i krvnih žila budući su središta u mozgu koja reguliraju njihov rad - mrtva.

S prestankom rada mozga prestaje i regulacija tjelesne temperature pa tijelo, ako je pothlađeno, treba zagrijavati do normalnih vrijednosti.

Vađenje organa (eksplantaciju) obavlja najkompetentniji kirurg određene struke (ovoso o vrsti organa), a s izvađenim organom postupa se prema pravilima struke kako bi sačuvao svoju potpunu funkciju do presađivanja.

Na kraju zahvata vađenja organa, prekida se strojno disanje kojem je pacijent bio podvrgnut budući moždana smrt znači i prestanak spontanog disnja.

Nakon toga počinje zahvat presađivanja izvađenog organa drugom bolesniku ako se on nalazi u istom medicinskom središtu; ili transport organa u udaljeno središte.