PREGLED BOLESNIKA KOD SUMNJE NA SMRT MOZGA

Klinički pregled treba utvrditi je li kod bolesnika prisutno oštećenje mozga u tolikoj mjeri da je mozak mrtav. Stoga taj pregled treba dokazati prestanak rada mozga, a ne općenitog oštećenja živčane funkcije. Treba dokazati prestanak rada moždanih živaca, dok rad perifernih živaca ne mora biti oštećen, dapače, u takvih bolesnika mogu ostati aktivni refleksi kralješničke moždine što unosi zabunu u nepoznavatelja medicine. Klinička dijagnostika je početak postupka kojim će se definitivno i bez ikakve sumnje isključiti mogućnost života i koji neće pružiti obitelji bolesnika bilo kakvu nadu za moguće vraćanje u život. Pregledom treba isključiti mogućnost da se bolesnik nalazi u dubokoj komi pod utjecajem bolesti, alkohola ili drugih otrova, lijekova, hladnoće. Stoga u tijeku pregleda treba uzeti uzorke krvi za laboratorijske analize. Bolesnik ne smije spontano disati, niti smiju postojati ikakvi spontani udisaji ili izdisaji. Ne smiju postojati nikakvi refleksi moždanog stabla. Zjenice moraju biti široke, ali ne i maksimalno proširene. Ne smije postojati refleks rožnice ili spojnice oka. Očne jabučice ne smiju se okretati na okret ili savijanje glave i vrata. U bolesnika ne smije biti nikakvog mišićnog tonusa. Navedeni zahtjevi traže označavanje nepostojanja refleksa moždanih živaca i time nepostojanje funkcije mozga.

Svi klinički testovi moraju se provesti tri puta u roku od 6 sati. Lako se izvode bez velikih tehničkih pomagala na svakom odjelu za intenzivno liječenje. Na temelju tih podataka može se sa sigurnošću utvrditi ili odbaciti sumnja na postojanje moždane smrti.