Spolno prenosive bolesti uzrokovane klamidijom

Dijagnoza

Četiri tipa laboratorijskih metoda je dostupno za potvrdu infekcije Chlamydiom trachomatis: direktni mikroskopski pregled tkivnih strugotina gdje se traže tipične inkluzije u citoplazmi stanice, izolacija mikroorganizma na staničnim kulturama, otkrivanje klamidijskog antigena ili nukleinske kiseline imunološkim ili hibridizacijskim metodama i otkrivanje antitijela u krvi ili lokalnom sekretu.
Analiza staničnog razmaza nije osjetljivija od kultivacije, a po nekima nije ni dovoljno specifična te se danas u svakodnevnom radu najčešće preporučuje izravna imunofluorescencija - DIF i metode molekularne dijagnostike

Prevencija

Infekcije genitalnog sustava i konjunktivitis te njihove posljedice mogu se spriječiti sigurnijim spolnim ponašanjem, korištenjem kondoma, promjenom manjeg broja partnera, vjernošću svom partneru te pravodobnim liječenjem oboljelih osoba sa simptomima i njihovih partnera. Osoba kojoj se dijagnosticira infekcija Chlamydiom trachomatis trebala bi upozoriti svoje bivše partnere na mogućnost da su zaražene kako bi se spriječilo širenje infekcije i njene posljedice.

Liječenje

Infekcija klamidijom liječi se antibioticima. Potrebno je napraviti laboratorijski test kojim se utvrđuje osjetljivost bakterije na pojedine antibiotike te na temelju toga odrediti najbolji lijek.
Visok postotak oboljelih od infekcije ovom bakterijom posljedica je neadekvatnog dijagnosticiranja i s tim povezanog neliječenja bolesnika i njihovih spolnih partnera. Infekcija mokraćne cijevi i vrata maternice uzrokovana Chlamydiom trachomatis dokazana je u visokom postotku kod partnera/partnerica osoba oboljelih od nespecifičnog uretritisa, epididimitisa, Reiterova sindroma, upale jajovoda ili maternice.
Ako je moguće, partnerima oboljelih osoba treba napraviti adekvatne laboratorijske testove, ali čak i onima koji nemaju znakova bolesti, a bili su nedavno izloženi mogućoj zarazi klamidijom, treba biti ponuđena terapija.