Upala pluća - u ambulantu ili bolnicu

Smjernice kućnog liječenja

Izbor mjesta početka liječenja pneumonije (ambulantno ili bolničko) i dalje je jedna od najvažnijih odluka u liječenju ovog entiteta, a određuje izbor i način primjene antibiotika i intenzitet medicinskog nadzora. Većina slučajeva domicilnih pneumonija u inače zdravih, odraslih osoba ne zahtijeva bolničko nego ambulantno liječenje peroralnom (na usta) primjenom antibiotika. Iako bi bilo poželjno, često se ne može uvijek napraviti rendgenska snimka pluća te dobiti i obraditi uzorak iskašljaja kako bi se potvrdila klinička dijagnoza, otkrio uzročnik i počelo ciljano antibiotsko liječenje. Posljedično, peroralno liječenje antibioticima ambulantnih pneumonija često je empirijsko, tj. na temelju iskustva, a ne temeljem poznavanja uzročnika. Podaci iz najnovije literature govore da se odluka o liječenju izvanbolničke upale pluća treba donijeti u tri koraka.

Prvi korak uključuje obradu postojećega zdravstvenog stanja i kondicije bolesnika koji bi mogli kompromitirati sigurnost kućne njege (teže opće stanje, aktualna istodobna stanja koja zahtijevaju bolničko liječenje, akutna hipoksemija ili kronična ovisnost o kisiku i nemogućnost uzimanja lijekova na usta).

Drugi korak uključuje izračunavanje PSI bodovnog sustava (PORT - Pneumonia Outcomes Research Team Severity Index) po kojem postoji preporuka za kućno liječenje za bolesnike klase rizika I, II i djelomično III (vidi tablicu).

Treći korak uključuje kliničku procjenu liječnika o općem zdravstvenom stanju bolesnika i mogućnostima kućne njege. Na kućno/ambulantno liječenje ne mogu ići: bolesnici sa slabom fizičkom kondicijom, teškim socijalnim ili psihijatrijskim problemima (uključujući i problem zlouporabe lijekova), nestabilnim uvjetima života ili beskućnici. Klinička procjena treba biti iznad odluke koja je donesena na osnovi PSI bodovnog sustava.

Uspjeh liječenja procjenjuje se na temelju normalizacije tjelesne temperature uz povlačenje ostalih simptoma te potpunog ili djelomičnog povlačenja promjena (infiltrata) na rendgenskoj snimci pluća. Antibiotsko je liječenje vrlo učinkovito ako bolesniku padne temperatura unutar 48 ili najdulje 72 sata, a učinak je dobar ako se temperatura normalizira unutar 96 sati od početka primjene lijeka. Ako dotad ne nastupi kliničko poboljšanje, prvotni lijek treba mijenjati i po potrebi proširiti obradu bolesnika.
U prethodno zdravih i mlađih osoba poboljšanje će nastupiti ranije nego u starijih bolesnika i onih s poticajnim kroničnim bolestima. Načelno, bakterijske pneumonije bez komplikacija treba liječiti sedam do deset dana, a atipične deset dana.

Osim antimikrobnog liječenja, u zbrinjavanju pneumonija vrlo su važni njega bolesnika i simptomatsko liječenje. U simptomatskom liječenju vrlo su važne dobra hidracija bolesnika i snižavanje povišene temperature (antipireza). Suhi se kašalj suzbija antitusicima (sredstvima koja sprječavaju podražaj na kašalj), a kada je produktivan, iskašljavanje se pospješuje mukoliticima (razrjeđuju gusti sekret olakšavajući iskašljavanje) i bronhodilatatorima (sredstva koja šire bronhe).

Preuzeto iz Fine et al. and Barlett et al.
Tablica - PORT (Pneumonia Outcomes Research Team) bodovni sustav - ambulantno liječenje za bolesnike klase rizika I, II i djelomično III