Budućnost je u sadašnjosti

Budućnost je u sadašnjosti

Budućnost je u sadašnjosti
  • Objavljeno: Ponedjeljak, 11.10.2010.
  • Prosječno vrijeme čitanja:
  • Broj riječi:

Kategorija: Psihologija

Razmotrite i nemoguće

Promatramo li budućnost pesimistički automatski se javljaju različite mogućnosti od onih kada se usudimo gledati s optimizmom.

Ljudi su često nezadovoljni svojim životom, bilo poslovnim bilo privatnim, i žele nešto promijeniti. Mnogi razmišljaju o tome što bi mogli učiniti, ali obično ne učine ništa. Psiholozi smatraju da je to stoga što neki ljudi vjeruju da ako razmišljaju o nečemu onda to moraju i napraviti.To vjerovanje ih sprečava u razmišljanju. ^im im padne na pamet nešto što misle da ne bi mogli uraditi, odustaju od daljnjega razmišljanja. Na taj način sprečavaju sebe da razmotre sve alternative koje im stoje na raspolaganju.

Drugi, pak, ograničavaju sebe tako da uopće ne razmotre određena ponašanja. Kada bi ih razmotrili možda bi ih smatrali sasvim prihvatljivima. No, da bismo počeli razmišljati, valja razlučiti mišljenje od djelovanja. Misliti o čemu još ne znači da ćemo to i napraviti. Ali to nam omogućava da spoznamo kako bismo se osjećali kad bismo to napravili i što bi to za nas značilo. Tako ćemo razmotriti sve što nam stoji na raspolaganju i izabrati ono što je u skladu s našim sposobnostima i vrijednostima.

Kada želi nešto postići većina ljudi se isuviše zabrinjava. Stalno im padaju na pamet problemi i prepreke koje valja svladati, zamišljaju mogući neuspjeh, reakcije drugih ljudi i tako unedogled. Stoga većina ljudi misli kako je želje nemoguće ostvariti. Unaprijed odrede što je njima dostižno, a ostale mogućnosti uopće ne razmatraju.

Jedan čovjek koji se dugo bavio specifičnim znanstvenim područjem pričao mi je kako je napisao svoju prvu knjigu. Bio je izuzetno sposoban stručnjak, ali s prilično lošom slikom o sebi. Jednog dana pričao je kolegi kojega je cijenio kako bi se o tome, čime se on bavi, mogla napisati zaista interesantna knjiga. Pritom mu nije ni palo na pamet da bi je on mogao napisati. Knjige su pisali drugi ljudi, pametni, mudri, značajni... Kolega  ga je pogledao i rekao: Pa napiši je onda. Bila je to tako jednostavna i kratka rečenica, ali promijenila je njegov život. Zašto i ja ne bih mogao napisati knjigu? Te iste večeri počeo je pisati i za nekoliko mjeseci knjiga je objavljena s puno uspjeha. To se možda nikad ne bi dogodilo da moj kolega nije izrekao onu kratku rečenicu.

Vitashop

Najnovije

Najčitanije