Glasine

Gospođa A gospođi B:  Gdje je danas gospođa King? Da nije bolesna?

Gospođa B gospođi C:  Gospođu zanima da gospođa King nije možda bolesna?

Gospođa C gospođi D:  Čula sam da je gospođa King bolesna. Nadam se da nije ništa ozbiljno!

Gospođa D gospođi E:  Gospođa C mi je rekla da je gospođa King ozbiljno bolesna. Moram ju odmah posjetiti!

Gospođa E gospođi F:  Čini se da je gospođa King prilično bolesna. Gospođa D ju je upravo posjetila!

Gospođa F gospođi G:  Kažu da gospođa King neće preživjeti. Pozvani su njezini rođaci da ju posjete.

Gospođa G gospođi H:  Kakve su najnovije vijesti o gospođi King? Je li već umrla?

Gospođa H gospođi I:  Kad je umrla gospođa King?

Gospođa I gospođi J:  Hoćete li poći na pogreb gospođe King?  Čula sam da je jučer umrla! ...

Glasina: tobože istinita informacija koja se usmeno širi, a čiju istinitost nije moguće neposredno provjeriti.

Nasreću, gospođa King je ovu glasinu preživjela. No, nisu sve glasine ovako bezazlene. Mnogima su glasine uništile brak, posao, prijateljstvo i duševni mir.

Jedne se godine u Južnom Vijetnamu pronio glas da se može zaraditi mnogo novaca prodajom prepeličjih jaja kineskim gurmanima čija strast prema njima (jajima) je neutaživa. Cijena prepelica ubrzo je skočila s 4 na 40 funti po paru. Najezda je ubrzo prošla, a mnogi Vijetnamci ostali su s bezvrijednim prepelicama u rukama i s velikim dugovima.

Kao što svi znamo, ne pretvara se svaka vijest koju od susjeda čujemo u glasinu. Da bi se glasina pojavila, moraju biti zadovoljeni neki uvjeti.

Prvi uvjet je da sadržaj glasine mora ljudima biti važan i privući njihovu pažnju. Tako se vrlo brzo šire glasine o tom da će neki važan proizvod poskupjeti ili da ga neće biti na tržištu. Svi se sjećamo vremena kada bi glasina o nestašici benzina napravila ogromne redove pred bezinskim crpkama, pa bi benzina na kraju zaista nestalo!

Drugi uvjet za pojavu glasina je nesigurnost i opasnost. Zbog toga se glasine najviše javljaju u kriznim i ratnim situacijama.

Treći uvjet za pojavu glasina je nedostatak informacija. Kad ljudi nemaju informacija o onomu što se događa, oni ih jednostavno izmisle. Svi mi teško podnosimo nejasne i nepredvidive situacije pa ih pokušavamo na neki način sami sebi olakšati. Bilokakva informacija u takvim uvjetima bolja je od nikakve, pa  bila ona čak lažna i izmišljena.

Glasine se obično šire usmenim putem. Svatko tko prenosi glasinu nešto doda, nešto ispusti, nešto izmijeni. Zato se zadnja priča obično vrlo razlikuje od prve, iako se neki elementi zadrže.

Tko drži nož?

Američki psiholozi Allport i Postman proveli su još 1947. eksperiment koji je sličan dječijoj igri "pokvarenog telefona". Jednom ispitaniku bi pokazali sliku koja prikazuje neki događaj. Nakon toga bi taj ispitanik prema sjećanju prepričao sliku drugom, ovaj trećem  i tako do petnaestog. Istraživači su otkrili da je u tom procesu došlo do velikih promjena u sadržaju slike.

Jedna slika prikazivala je grupu ljudi u podzemnoj željeznici. U središtu slike bile su dvije osobe: lijepo odjeven crnac i slabije odjeven bijelac koji u ruci drži nož i ima podignutu drugu ruku. Prvi ispitanik sliku je prilično točno opisao. Drugi također. Nakon toga su se pojavile promjene. Osobe koje su bile zadnje u lancu prepričavanja u 50% slučajeva su izjavile kako crnac drži nož u ruci i napada bijelca.

Jedan ispitanik je izjavio: "To je podzemna željeznica u New Yorku koja vozi prema ulici Portland. U vagonu su jedna žena, Židovka, i crnac s nožem u ruci."

Kada su sliku opisivali crnci, nož je u rukama imao bijelac! Intervjui nakon eksperimenta pokazali su da ispitanici nisu bili svjesni da mijenjaju opis slike.

Više o ovoj temi pročitajte u knjizi: