I tramvaj dođe ako mu se dovoljno dugo nadaš

Znate li priču o škrcu koji je svaki dan dozivao i molio Boga da mu donese glavni zgoditak na lutriji? E, pa Bogu to naposlijetku dozlogrdi, pa mu se, mimo običaja i već podosta ljutit - javi: Ta čovječe, kupi već jednom tu srećku!

Ovo ne bi trebalo shvatiti kao EPP za lutriju - sjajno im ide i bez toga - već više kao još jednu potvrdu da ti ni Bog ne može pomoći ako sjediš skrštenih ruku. No, kad smo već kod lutrije, zašto ljudi na taj način izazivaju sreću (?) Zato jer joj se nadaju. A iskustvo im govori da čekaš li nešto dovoljno dugo, to se i pojavi; tramvaj npr. Ne kaže se uzalud: tko čeka taj dočeka. (Pesimisti kažu: tko čeka, taj se i načeka, a neizvjesno je hoće li dočekati. Oni, naravno, ne igraju lutriju niti se voze tramvajem.)

Kako ovaj princip molitve funkcionira u stvarnom životu pokazuje slučaj jedne vrlo drage djevojke. Po završetku medicinske škole, silno je htjela raditi baš u bolnici. Kad joj se ta želja ispunila, pričala je, sva sretna, kako je cijelo vrijeme znala da će uspjeti: molila se i vjerovala. Sjetivši se gornje priče, pitam jel' kupila srećku tj. što je JOŠ činila? Pomalo zbunjena, kao da je to nešto što se samo po sebi razumije, kaže: Pa, obilazila sam bolnice i pitala trebaju li me. (!)

Evo još dva, ponešto drugačija, primjera:

Negdje u Americi tri su radnika ostala preko noći zatvorena u hladnjači. Bili su lagano odjeveni i znali su da će, ne budu li spašeni, umrijeti za tri sata. Ujutro su doista bili mrtvi: sva trojica sa znakovima smrzavanja. Hladnjača, međutim, uopće nije bila uključena.

Nije li ovo za smrznut' se?

Jedan mladi liječnik po prvi se put susreo s čovjekom oboljelim od raka, zapravo - umirućim od raka. Dali mu da čovjeka nakon operativnog zahvata otvori-zatvori isprati iz bolnice. Ne znajući što bi mu rekao, smisli u času kako je čuo da je izvorska voda u kraju odakle taj čovjek bijaše vrlo ljekovita, te mu savjetova da svaki dan popije bar dvije litre; to će mu svakako pomoći. Čovjek ode, a liječnik osta s knedlom.

Prošlo nekih pet-šest godina kad, jednog dana, opazi on zdravstvenu knjižicu s poznatim mu imenom. Još se uvijek znao prisjetiti svoje izmišljotine i sad eto: čovjek istog imena. Nemalo se iznenadio kad je shvatio da nije samo ime isto, nego i čovjek. Doš'o na kontrolu, onako usput, no zapravo se želi zahvaliti: izvorska voda je doista ljekovita, pije on i više od dvije litre i, eto, zdrav!

Iza tog, kao i iza mnogih drugih čudesnih ozdravljenja, stoje nada i vjera - koje pokreću i nešto, nama još, ipak nedovoljno poznato.

Kad čovjek u nešto čvrsto vjeruje, njegov nesvjesni um dovrši posao: nekad i tako da mu šapne što da čini. Prema Freudu, čak devet desetina našeg uma čini podsvjesni i nesvjesni dio. To se ni danas ne poriče, no za razliku od Freuda koji nas je uglavnom plašio s tim nesvjesnim opisujući ga kao našu mračnu stranu, današnji istraživači potvrđuju i njegovo pozitivno djelovanje. Samo ga, dakle, treba upregnuti, ne razmišljajući puno o tomu kako i zašto djeluje. Možemo to zvati i čudom, najvažnije je da - djeluje.

Više o ovoj temi pročitajte u knjizi: