Imate li svoj san?

Osjećate li se isprazno kada ljudi u vašoj okolini s oduševljenjem pričaju o svojim osjećajima i željama? Brinete li se jer ne znate što zapravo želite? Trebali biste imati neki veliki san, pomislite, ludu želju za slikanjem, pisanjem, plesanjem ili pjevanjem. Ali, nemate. Ma koliko se trudili pronaći ono nešto skriveno duboko u vama, znakove koji bi vam mogli dati odgovore o vašem životnom pozivu, ne uspijevate.

Dobro, možda i nemate veliki san, no to je sasvim u redu - ne trebate imati san da biste bili sretni. Možda se osjećate sasvim u redu i ovako, doprinoseći svijetu na svoj način. Ne nosimo svi u sebi snove poput onog Martina Luthera Kinga, koji samo čekaju da ih oslobodimo. A pogotovo se ne smijete osjećati nedorasli tome. Možete biti savršeno zadovoljni malim snovima i čudima svakodnevnoga života. Ako još uvijek niste sigurni u to, samo odgovorite na sljedeće pitanje: Osjećate li da u vama čuči neki neispunjeni aspekt života?   

Ako mislite da ste u potpunosti izrazili svoj duh i da vam je srce na mjestu, već ste pronašli svoj san i on je upravo ono što trenutno radite. Pritom je posve nebitno koji je to san, dokle god vam se od njega oči zacakle i dokle god on mami vaše osmijehe. I uistinu, ako vas jednostavno bavljenje „malim" stvarima čini zadovoljnima, onda ste više nego dobro, zapravo, vjerojatno ste prosvijetljeni.

Ali ako osjećate ikakve nagovještaje neispunjenosti koji vrebaju iz vaše unutrašnjosti, osjećaj koji vas bocka govoreći da želite činiti više, ako pomislite da se niste u potpunosti izrazili, možda vas treba malo gurnuti u pravom smjeru.

Svoj san ćete otkriti samo ako ste iskreni prema sebi i, u nekim slučajevima, prevladate sebe i sliku o sebi.

Često se dogodi da, kada veliki dio života provedemo negirajući vlastite potrebe, čineći stvari za ljubav i odobravanje drugih ljudi, budemo potpuno prazni kada se naposljetku sjetimo sebe zapitati što želimo. Provodimo godine života u zakopavanju svojih želja pod tuđa očekivanja, ili osjećaja pod hranu, a onda, iako svjesni postojanja rupe unutar nas samih, nismo sigurni čime bismo je ispunili. Odbacivanje višegodišnjih otpadaka proces je iskapanja i uključuje samokritiku i dosta istraživanja.

A taj biste proces mogli započeti prisjećanjem na stvari koje ste voljeli kao dijete, posebice svojih „strasti" kojih ste se morali odreći pod pritiskom kritika ili zbog nedostatka ohrabrenja. Možete govoriti o stvarima koje biste mogli voljeti raditi, slušajući se pritom, i, kad god se uzbudite pričajući o nekoj temi, slijediti to uzbuđenje. Možete isprobati baš sve - čitati knjige, ići na tečajeve, ma učiniti bilo što. Bit ćete iznenađeni koliko brzo će vas to odvesti do idućeg koraka.    

Za vrijeme tog istraživanja morate biti oprezni da se ne ograničite na razmišljanje unutar određenih okvira. Svi mi imamo određene predodžbe o tome tko smo i što smo sposobni učiniti, no one u najvećoj mjeri ne odgovaraju istini. Ako smo cijeli život proveli zarobljeni unutar granica vlastitih misli, ponekad trebamo drugu osobu koja će vidjeti naš stvarni potencijal, ohrabriti nas da pogledamo i iza granica naših sumnji i strahova.    

Možda ne znate što želite jer vas je previše strah pogledati. Strahujete da će definiranje vaših snova samo dovesti do razočaranja jer nećete biti u stanju ispuniti ih. No pogrešno je misliti da ćete se potiskivanjem svojih želja osjećati imalo bolje.

Stoga skupite hrabrosti, kako biste bili sigurni da zbog straha od razočaranja nećete ustuknuti pred istraživanjem svakog djelića svog uma i srca. I, ako oči držite otvorene, i vaši strahovi vam ne zamagljuju pogled, prije ili kasnije pronaći ćete ono što tražite.