Izaberite mentalni stav

Mnogo je do danas napisano o utjecaju pozitivnog mentalnog stava na ostvarivanje ciljeva. Kako smo i mi o tome pisale u našim drugim knjigama, ovdje ćemo samo ukratko ponoviti i dodati neke stvari. Odabrale smo opći pozitivni stav o samome sebi ili samopoštovanje, vjerovanje u vlastite sposobnosti za ostvarenje cilja ili uvjerenje u samodjelotvornost, optimizam, dobro raspoloženje i ciljnu orijentaciju. A za početak, malo hodanja po žeravici.

Osamdesetih je godina zapadni svijet, pod utjecajem rituala hindusa sa Sri Lanke i indijskih budista, zahvatio val hodača po žeravici. Morate samo čvrsto vjerovati kako se ništa neće dogoditi vašim stopalima; snaga vašega uma promijenit će kemiju vašega tijela - uvjeravaju treneri svoje sljedbenike - za skupe pare.

Fizički rezultat te snage uma jest doista onaj koji se obećava: hodanje po užarenom ugljenu, bez boli.

Psihološki efekti još su značajniji: Ako mogu učiniti nešto što se općenito smatra nemogućim, mogu ostvariti i sve ostalo. To dokazuje kako je snaga našega uma  puno veća nego što mislimo - dovoljno jaka da kontrolira tijelo i da kreira novu stvarnost. To je, naime, ono što bi ti treneri hodanja željeli da vjerujete - da imate bezgraničnu snagu uma. (Nije da nemate, dodajemo mi, ali ipak ne trebate skakati s nebodera da biste si to dokazali!)

No, skeptični su znanstvenici bacili malo hladniji pogled na tu žeravicu. I po običaju, upropastili svu mistiku. Tajna ne leži, kažu oni, u nekoj posebnoj mentalnoj snazi koja mijenja osjetljivost, nego u slaboj toplinskoj provodljivosti drvenog ugljena. Zamislite kolač koji se peče u pećnici na 200^oC. Dodirnete li pleh u kojem se kolač peče, dobro ćete se opeći. No taknete li kolač koji je, poput drveta (čak ako vam i nije zagorio!) slab vodič topline, neće vam se dogoditi ništa. Naravno, i ugljen i kolač donekle provode toplinu - stoga ne pipajte predugo. S treningom ili bez njega, onaj tko oklijeva nadrapao je. Srećom, dovoljne su dvije sekunde ili čak manje da se prijeđe žeravica. Za svako je stopalo to po dva dodira sa žarom. Kako se stopala prije prelaska navlaže na travi ili u kanti vode, a voda je dodatni izolator topline (što vam je dakako poznato: primjerice, ne pljunete li u prste prije nego uhvatite plamen svijeće da biste ga ugasili?), jasno je u kojem je grmu zec.

I tako su ti znanstvenici sve to najprije iskušali na svojim tabanima (nije uvijek jednostavno baviti se znanošću!), a onda oboružani i teorijom i praksom održali o tome predavanje i potaknuli svih svojih 75 slušatelja da učine isto - bez ikakvih mističnih priprema i transa. (Ima toga i kod nas - prehodala žeravicu i moja kći Irena i - što jest, jest - bez ikakve posebne psihološke pripreme i bez ikakvih opekotina!)

Upozorenje: nemojte slučajno probavati kod kuće hodati po užarenom štednjaku - osim ako nemate namjeru završiti na odjelu za opekline! Stvari funkcioniranju samo s užarenim drvenim ugljenom ili s užarenim kolačima!

Dakle, iako vjerovanje hodača da nakon žara mogu i sve drugo počiva na iluziji, ipak ima od toga i koristi. Naime, kao što kaže Richard Bach, počni se uvjeravati kako imaš ograničenja i sasvim sigurno ćeš ih i imati.

Više o ovoj temi pročitajte u knjizi: