Izvan kontrole?

Loša strana dobrih namjera

Prema Teoriji izbora, osnovna vjerovanja izvanjske kontrole su da su naši osjećaji i naše raspoloženje uvjetovani vanjskim okolnostima, da imamo pravo i možemo utjecati na druge bez obzira što ti drugi žele i da je opravdano, pa i čak i da je naša dužnost prijetiti, kažnjavati, nagrađivati, ismijavati ili koristiti se kojekakvim lukavstvima da bismo učinili druge da se ponašaju onako kako nama paše. Lukavstvo tipa "ja-znam-što-je-za-tebe-dobro" je zapravo vrsta psihičke agresije kojom drugoj osobi dajemo poruku da nije sposobna sama za sebe saznati, osjetiti, otkriti ili spoznati što je za nju ili njega dobro. Prijedlog je jedno, a uvjerenje "ja-znam-što-je-za-tebe-dobro" je drugo. Nažalost, prečesto se događa da vjerujemo kako "konstruktivno" savjetujemo druge jer rade loše i jer bi im bilo bolje djelovati na "naš način". A činjenica je da je moj način iznikao iz mog života, tvoj iz tvog, a njegov ili njezin iz njegovog ili njenog. Dijeljenjem instant-recepata za ponašanje pokušavamo svoje životno iskustvo primijeniti na drugog što, ma koliko nam namjere bile dobre - ne funkcionira.

Obično, što su odnosi bliskiji, to je kontrola više na snazi. Primjerice, kada se netko ne ponaša ili ne čini ono što partner od nje/njega želi, najlošiji izbor za očuvanje odnosa je početi kontrolirati, prisiljavati i nametati svoje. Na žalost, upravo taj najlošiji izbor je ono što većina ljudi primjenjuje automatski, bez puno razmišljanja. Iako proizlazi iz želje za održanjem veze, takvo ponašanje obje strane samo unesrećuje. Kako je moguće voljeti osobu koja vas nadzire ili vas prisiljava da se ponašate prema nekim njenim pravilima? Ili, s druge strane - koliko i kako možete voljeti osobu kojom upravljate i imate je potrebu mijenjati prema nekim svojim zamišljenim kriterijima? Svojatanje nečije slobode izbora dovodi do toga da se ljudi smatraju vlasnicima tuđih života što je zapravo vrsta psihičkog ropstva. Odlučujući umjesto nekog ili kreirajući u svom umu sliku u koju želimo nekoga uklopiti radimo obostranu štetu jer se ljubav rađa i održava kroz otvorenost i slobodu, a ne kroz zatvaranje i kontrolu.