Izvan kontrole?

Unutarnja i vanjska kontrola

Postoje ljudi koji vjeruju da je ono što im se u životu događa uglavnom njihova zasluga tj. rezultat njihovog djelovanja, a s druge pak strane postoje oni koji za sve što im se događa pronalaze uzrok izvan sebe. Za ove prve se smatra da imaju tzv. unutarnji lokus kontrole, a za ove druge da imaju tzv. vanjski lokus kontrole. Vanjska kontrola počiva na pretpostavci da nismo odgovorni za to kako nam je u životu - jesmo li sretni ili nesretni, uspješni ili neuspješni, entuzijastični ili depresivni. Iz te pozicije lako je okrivljavati druge ljude, društvenu situaciju, konstelaciju zvijezda, bio-meteorološku prognozu ili kemizam mozga. To je ono što je lako, a teško je - promijeniti situaciju. Ako smatramo da je naš život van naše kontrole, onda (iz vlastite neodgovornosti i osjećaja nemoći) - gunđamo, kritiziramo, žalimo se, brinemo, prijetimo, okrivljavamo i tako dalje. Projiciramo svoje neraspoloženje i gorčinu prema van. Greška je u drugima, u svijetu - život je takav.

S druge strane, unutarnji osjećaj kontrole donosi, kako odgovornost za vlastite postupke, tako i veći osjećaj osobne slobode i širine životnih izbora. Ljudi s unutrašnjim lokusom kontrole su puno zadovoljniji od onih s vanjskim. Postoji i određena veza između lokusa kontrole i sklonosti gledanja TV-a. Po istraživanju Alana Rubina ljudi koji imaju vanjski lokus kontrole mnogo više vremena provode pred televizorom od onih s unutarnjim lokusom kontrole. TV- ovisnicima se svijet događa, ne moraju djelovati, ostaju pasivni jer im je u slikama sve već tu, na dohvat ruke - preko daljinskog. Promatraju događaje i situacije koje nisu stvarne, već su ciljano kontrolirane: akcijski film za podizanje adrenalina, sapunica za šupljikavu zabavu uma, reality show za nerealnu simulaciju realnih uvjeta života. Pretjerano upravljanje daljinskim umanjuje osjećaj moći za upravljanje onim što je tu, blizu - za upravljanje vlastitim životom.