Kada napadi panike zavladaju

Napadi panike su zastrašujući, ali srećom fizički bezopasni. Oni se mogu pojaviti bez razloga ili nakon što je osoba izložena raznim događajima koji bi mogli biti okidači za napad panike. Ljudi koji doživljavaju napade panike mogu imati strah od umiranja ili osjećaju da se guše. Mogu osjetiti bol u prsima ili vjeruju kako imaju simptome srčanog udara.

Neki ljudi osjećaju i drugačije fizičke simptome. Na primjer, oni mogu početi vrlo brzo disati i žale se na lupanje srca, kao da će im srce iskočiti iz grudi. Zatim, u roku od oko sat vremena, simptomi nestaju.

Oko 5% populacije će doživjeti napade panike tijekom svog života. Ljudi koji imaju ponovljene napade zahtijevaju daljnju evaluaciju liječnika. Napadi panike mogu ukazati na prisutnost paničnog poremećaja, depresije ili drugih oblika anksioznosti.

Jednom kada dođe do napada panike mogu se razviti iracionalni strahovi ili fobije o situacijama koje su dovele do napada. Izbjegavanje situacije koja je dovela do napada može dovesti do točke u kojoj sama ideja da radite stvari koje su prethodile prvom napadaju panike izaziva strah ili strah od budućih napada panike, što u pojedinačnim slučajevima rezultira nesposobnosti  za izlazak iz kuće. Ako se to dogodi, smatra se da je nastupio panični poremećaj s agorafobijom.

Poremećaj kod mlađe djece ima manju vjerojatnost da će imati simptome koji uključuju načine razmišljanja kao kod odraslih. Na primjer, napadi panike kod djece mogu dovesti do smanjene želje za pohađanjem škole i izbjegavanjem odvojenosti od roditelja. I djeca i tinejdžeri s paničnim poremećajem imaju dodatan rizik za razvoj ovisnosti i depresije, kao i suicidalnih misli.

Postoje stvari koje ljudi s paničnim poremećajem mogu učiniti da im bude bolje. Budući da tvari poput kofeina, alkohola i droga mogu pogoršati napade panike, te stvari treba izbjegavati. Utvrđeno je da tjelesna aktivnost poput redovite tjelovježbe pomaže smanjiti napade panike.

Iako mnogi ljudi dišu u papirnatu vrećicu, ako imaju problema s disanjem mogu pogoršati simptome. Ako je osoba s dijagnozom napadaja panike u prošlosti upoznata sa znacima i simptomima, sljedeće tehnike mogu pomoći zaustaviti napad.

Prvo, opustite ramena i postanite svjesni svih napetosti koje možda osjećate u svojim mišićima. Zatim, postupno opustite sve velike grupe mišića. Zategnite mišiće nogu, dubok udahnite, na primjer, a zatim otpustite mišiće nogu i izdahnite. Učinite to sa svim velikim mišićnim grupama u isto vrijeme.

Usporite disanje. To je najbolje učiniti kao da pušete u svijeću. Također, stavite ruke na trbuh da osjetite brzinu disanja.  
Kažite sebi da imate kontrolu i nećete "poludjeti". Ako ste zabrinuti za disanje, sjetite se da ako ste u mogućnosti razgovarati, onda ste u mogućnosti disati.

Općenito, napadi panike su najčešće tretirani tehnikama opuštanja. Po definiciji, napadi panike traju manje od sat vremena. Ipak, mogu se dati lijekovi tijekom napada. Neki liječnici će propisati različite lijekove kao što je diazepam ili lorazepam tijekom evaluacije.

Kada se postavi dijagnoza paničnog napada, liječnik provjerava mogućnost prisutnosti drugih mentalno-zdravstvenih poremećaja. To može uključivati ​​anksiozne poremećaje, depresiju, ili panične poremećaje (različita dijagnoza od napada panike).

Ako su potrebni lijekovi, nekoliko opcija je na raspolaganju. Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina su sertralin, fluoksetin, paroksetin, citalopram i escitalopram. Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina i noradrenalina uključuju duloksetin i venlafaksin.

Beta-blokatori se ponekad koriste za liječenje fizičkih simptoma napada panike.

Benzodiazepini se često koriste za kratkoročno oslobađanje od simptoma panike. Klonazepam i lorazepam su primjeri ove skupine lijekova. Benzodiazepini su često učinkoviti u smanjenju napada panike, ali ponekad zahtijevaju uzimanje do četiri puta dnevno. Dodatni nedostaci uključuju sedaciju i gubitak pamćenja.

Triciklički antidepresivi kao što su imipramina i neselektivni inhibitori monoaminooksidaze se također koriste, ali mnogi pojedinci imaju nuspojave koje je teško tolerirati.

Osoba koja se liječi će biti pomno praćena zbog mogućih nuspojava koje mogu biti u rasponu od blagih do teških, a ponekad i opasnih po život.

Psihoterapija je jednako važna kao i lijek za liječenje paničnog poremećaja. U stvari, istraživanja pokazuju da je samo psihoterapija ili kombinacija lijekova i psihoterapije učinkovitija od samo liječenja lijekovima u prevladavanju napadaja panike. Da bi se riješila anksioznost, kognitivna bihevioralna terapija je široko prihvaćena kao učinkovit oblik psihoterapije. Ovaj oblik terapije nastoji pomoći osobama s paničnim poremećajem identificirati i smanjiti misli i ponašanja koja učvršćuju simptome panike. Bihevioralne tehnike koje se često koriste za smanjenje anksioznosti uključuju opuštanje i postupno povećanje izloženosti situacijama koje mogu prouzročiti anksioznost.

Često, kombinacija psihoterapije i lijekova daje dobre rezultate. Poboljšanje se obično primijeti za oko tri mjeseca. Odgovarajuće liječenje paničnog poremećaja može spriječiti napade panike ili barem znatno smanjiti njihov intenzitet i učestalost.