Kada su ljudi najzadovoljniji?

Psiholog Mihaly Csikszentmihalyi izučavao je kad se ljudi osjećaju najzadovoljnijima. On i njegovi suradnici ispitali su nekoliko stotina ljudi za koje su vjerovali da provode vrijeme radeći ono što vole. To su bili umjetnici, sportaši, kirurzi, glazbenici, šahisti. Osim njih ispitali su i "obične" ljude iz različitih gradova, država i kultura. Njihovi ispitanici bili su i muškarci i žene, i stariji i mlađi, a dolazili su iz Koreje, Tajlanda, SAD, Indije, Japana i Italije.

Svi su izjavljivali da najveći osjećaj zadovoljstva imaju kad su potpuno koncentrirani i apsorbirani nekom aktivnošću. To može biti bilokoja aktivnost koja je izazovna i u kojoj osjećaju da razvijaju svoje sposobnosti - bilo da se radi o tjelesnim i senzornim aktivnostima (sve od glazbe do joge), bilo o aktivnostima poput poezije, filozofije ili matematike (nazovimo ih simbolističkima ). Najčešće aktivnosti koje su ljudi navodili bile su vezane uza sport, različite igre, umjetnost i hobije.

Dakle, suprotno onome što se obično vjeruje, nismo najzadovoljniji onda kad ne radimo ništa i kad se opuštamo, iako i to mogu biti izuzetni trenuci ako smo morali naporno raditi da ih osiguramo. No, izgleda da smo najzadovoljniji kad naše tijelo, odnosno um, napregnemo do velikih granica pokušavajući ostvariti nešto što nam je teško, važno i izazovno. Za dijete to može biti pokušaj da od lego kocaka sagradi toranj koji prije nikad nije uspjelo; za skakača uvis naporan trening i postavljanje osobnoga  rekorda, a za pijanista svladavanje nekoga posebno teškog dijela glazbene kompozicije. Svatko od nas ima na tisuće mogućnosti i izazova da proširi svoje sposobnosti i doživi ovakva izrazito emocionalno zadovoljavajuća iskustva.

Što karakterizira ovakva izuzetna iskustva?

Slobodan izbor aktivnosti i odluka da se odvoji vrijeme i radi na postizanju cilja.

Potpuna koncentracija na aktivnost koja zahtijeva upotrebu svih naših vještina. Toliko smo usmjereni na ono što radimo da uopće ne primjećujemo što se događa oko nas.

Visok stupanj određenih vještina. Bez potrebe za vještinom aktivnost postaje besmislenom i dosadnom. Primjerice, za neupućenoga, čitanje Krležinih Zastava može biti naporno i dosadno. Za stručnjaka, čitanje i analiza romana pravi su doživljaj.

Jasni ciljevi i povratne informacije. Ciljevi moraju biti jasni, dostižni i smisleni. Da bismo imali osjećaj iznimnog zadovoljstva također je potrebno da dobijemo neposrednu povratnu informaciju o tome kako smo aktivnost obavili. Primjerice, tenisač treba lopticu uspješno prebaciti preko mreže u točno određeni dio polja - i vrlo brzo ima povratnu informaciju je li u tome uspio. Ako je bio uspješan, može imati izraziti osjećaj zadovoljstva. S druge strane, čovjek čiji je cilj cijelu večer gledati TV program ne osjeća posebno zadovoljstvo. Njegov je cilj nejasan, a najčešće nije niti izazovan, a baš ni posebno smislen.

Nedostatak brige zbog mogućnosti gubitka kontrole nad situacijom. Mnoge aktivnosti koje dovode do izrazita zadovoljstva mogu vrlo lako dovesti do neuspjeha. No ljudi koji se njima bave obično zbog toga ne brinu. Oni vjeruju kako su dovoljno vješti da uspješno ostvare to što žele.

Više o ovoj temi pročitajte u knjizi: