Kako biti (ne)sretan?

Svi želimo biti bolji, ljepši, uspješniji, pametniji. Pitanje je, koliko nas to doista usrećuje? Činjenica je da, ako niste sretni sada i u ovom trenutku, nećete biti sretniji ni sa hrpom novca na nekoj dalekoj plaži, pijuckajući koktele i gledajući u nebo. I stvarno vjerujem u to. (Nisam ni na kakvim drogama.)

Što to znači?

Jednom sam poželjela cipele. Predivne, skupe cipele za koje sam vjerovala da će nešto promijeniti. Da ću u njima biti netko drugi, neka osoba koja samouvjereno grabi naprijed, netko tko je uspješan, sretan i netko tko je netko. I drugi ga tako percipiraju. (Ovo je samo metafora, slobodno ubaci nešto tebi blisko.)

Uglavnom, štedjela sam i štedjela i napokon sam ih kupila. U dućanu su bile sve što sam poželjela. Simbol uspjeha, ljepote i zadovoljstva. Kada sam ih prvi put obula, doista jesu odgovarale tom osjećaju.

Prvih 5 minuta. Nakon 5 minuta, su postale sprave za mučenje. Mislim da su mi doslovno zaustavile cirkulaciju u stopalima. (Ako ne znaš o čemu pričam, nisi žena!) Bile su toliko neudobne da sam jedva mogla u njima stajati a kamoli hodati. Vrlo sam samouvjereno grabila naprijed (bosa) i drugi me jesu drugačije percipirali. Kao budalu koja ulicom hoda bosa s cipelama u ruci.

Jednom mi se jako sviđao jedan dečko. Jako, jako. Toliko jako da sam uposlila pravu malo vojsku pomagača da saznaju sve o njemu. Prave prijateljice istražuju bolje nego FBI. (Ako to ne znaš, nemaš prave prijateljice.) Sve su saznale o njemu. Vjerojatno i stvari koje ni sam nije znao o sebi. Trenutak kada mi je poslao poruku i pozvao me na kavu je bio pravi mali uragan sreće. Sve, ali baš sve je izgledalo bolje. Sunce je malo jače sjalo, svijet je bio predivan, Svemir je moj prijatelj i jednorozi skakuću okolo.

A taj susret? Nezaboravno i čarobno iskustvo! Ispostavilo se da je prekrasni princ zapravo žaba upitne inteligencije, nesposoban pričati o bilo kojoj temi koja ne uključuje njega i mali ljigavi snob. Jedino što ga je zbilja zanimalo je što posjedujem i kolika mi je plaća. Skočila sam na svog jednoroga i pobjegla što dalje od njega. Sve je doista izgledalo bolje jer sam prekrasno zapakiranu ali praznu kutiju, ostavila iza sebe. (I ovo je metafora. Slobodno ubaci nešto sebi blisko.)

Jednom sam odlučila biti sretna. Bez obzira na ono što se događalo oko mene, u svemu ću pronaći malu zraku sunca. Koliko god nekada bila malena, uvijek ću je pronaći. U najgorem slučaju, naučiti ću nešto: o sebi, ljudima, karmi, Svemiru, jednorozima. (I tu ubaci nešto sebi blisko.)

Tako sam se jedne godine zaputila na putovanje. Sama i sretna. Ležala sam na plaži sama. Šetala sam nepoznatim gradovima, istraživala i uživala. Slušala sam glazbu, čitala sam knjige i jela sama u restoranima. Skakala sam sa stijena, popela se na vulkan, prešla kilometre i kilometre u omiljenim tenisicama, i srela puno ljudi. Neki su bili sami kao i ja, neki su bili u društvu. Neki su bili sretni a neki nesretni. Oni koji su bili sretni, bili su sretni svugdje i u svemu su pronašli nešto lijepo. Oni koji nisu bili sretni, nisu bili sretni ni na plaži gledajući u nebo, ni na vulkanu, ni sami ni s nekim. Ni s koktelima ni bez njih. Ne bi bili sretni ni s hrpom novca. Jer kada si nesretan sam sa sobom, nema tih cipela ni Brada Pitta koji će te usrećiti. Možda je ugodnije plakati u BMW-u nego na biciklu. Ali na kraju priče, ako nisi sretan plačeš gdje god i s kim bio.

Anita Šola radi kao glavna urednica portala CentarZdravlja.hr. U slobodno vrijeme čita, putuje, trenira kickbox, šeće starog mopsa Aresa, ganja jednoroge i trči ispod duge. U imaginarnom je braku sa Sinom anarhije i Vikingom (ovisno o raspoloženju). Očito, još uvijek ima i osjećaje prema Brad Pittu.