Kako djeluje nesvjesno?

Suvremena psihologija je u velikoj mjeri zanemarila čovjekovu sposobnost za promjenom i razvojem. Pozornost je uglavnom usmjerena na ono što je "abnormalno". Napisano je mnogo knjiga o ljudskoj samodestruktivnosti. Na taj način stvorilo se kod običnih ljudi mišljenje da su krivnja, autodestrukcija, mržnja i slično normalne karakteristike ljudskog ponašanja. Čitajući takve knjige stječemo dojam da moramo pobijediti sve mračne sile iz svoje podsvijesti da bismo postigli zadovoljstvo i sreću.

Stvari ipak nisu tako crne. Iako nitko ne poriče da se u našemu nesvjesnom nalaze različiti negativni sadržaji, također ima i mnogo pozitivnoga. Freud je govorio o instinktu smrti, ali i o instinktu života. Instinkt života usmjerava nas prema sreći, zadovoljstvu, zdravlju i svemu što život čini vrijednim. Pitanje je samo kako ga iskoristiti.

Freud je govorio o nesvjesnome umu, a neki suvremeni autori smatraju da se ne radi o umu, nego o nečemu što je više nalik stroju. Taj stroj usmjeren je postizanju cilja. On nije ni pozitivan ni negativan i može postići bilo koji cilj, uspjeh i neuspjeh, sreću i nesreću. Sve ovisi o tome koji cilj smo mu postavili, odnosno o informacijama koje mu dajemo. Mislimo li o sebi loše, očekujemo li neuspjeh i ne vjerujemo u sebe, naše nesvjesno će se ponašati u skladu s tim informacijama i dovest će nas do cilja. Bit ćemo nesposobni i doživjet ćemo neuspjeh. Mislimo li o sebi dobro, vjerujemo li u sebe i očekujemo uspjeh, naše nesvjesno će nas dovesti do tog cilja. Bit ćemo sposobni i postići ćemo uspjeh.

Pažljivi čitatelj vjerojatno je otkrio da funkcioniranje nesvjesnoga odgovara "proročanstvu koje se samo ispunjava" o čemu je već bilo riječi.

Kako je to moguće? Kako je moguće da imamo u mislima neki cilj, a da naše nesvjesno automatski dovede do ostvarenja tog cilja? Kada želimo riješiti neki problem obično imamo, makar i mutnu, sliku rješenja. Čim smo postavili problem naš um počinje nesvjesno raditi na njemu. Može se dogoditi da danima više ne mislimo o problemu i da nam nakon toga rješenje "sine" samo od sebe. To je opće poznata činjenica o kojoj izvješćuju mnogi slavni znanstvenici. Tako Tesla u svom "Dnevniku" opisuje kako mu je pala na pamet ideja o motoru s izmjeničnom strujom. Šetao je s prijateljem recitirajući mu Getheove stihove iz "Fausta" koje je znao na pamet. Odjednom me je ideja ozarila kao bljesak munje i u trenutku sam otkrio istinu... Zato sam prijatelju rekao: Vidiš li ovdje moj motor (nacrtao sam ga na pijesku); pogledaj kako sada radi u drugom smjeru! Teško mi je opisati svoje osjećaje u tom trenutku...

Neki znanstvenici izjavljuju da su svoja otkrića sanjali! To nije neobično znamo li da naš nesvjesni um funkcionira i dok spavamo.

Naučite sanjati!

Slavni talijanski kompozitor Tartini sanjao je vraga kako svira sonatu na violini. Kada se probudio zapisao je note i djelo nazvao "Đavolji triler".

Njemački kemičar Kekule sanjao je zmiju savijenu u krug s repom u ustima. To mu je dalo ideju o cikličnom obliku izgradnje benzola, temelju čitave moderne organske kemije.

Kanadski fiziolog Banting dobio je 1923. godine Nobelovu nagradu za pronalazak inzulina, lijeka koji milijunima ljudi spašava život. On je u snu čuo tri rečenice: Podveži psu odvodnu cijev trbušne pljuvačne žlijezde. Pričekaj nekoliko tjedana dok žlijezda zakržlja. Zatim je izreži, isperi i procijedi talog.

Kako se to događa?

Prema nekim istraživanjima sve što smo ikad čuli, vidjeli, pročitali, svako naše iskustvo pohranjeno je u mozgu. Wilder Penfield otkrio je jedno malo područje mozga koje je nazvao mehanizmom za snimanje ili zapisivanje. Vrlo je vjerojatno da taj dio mozga vjerno zapisuje sve što je osoba ikada doživjela, opazila ili naučila. Za vrijeme operacije mozga tijekom koje je pacijent bio potpuno svjestan Dr. Penfield je kirurškim instrumentom slučajno dodirnuo taj dio mozga. Istog trenutka pacijentica je izjavila da se sjetila događaja iz djetinjstva kojega je svjesno bila u potpunosti zaboravila. Kasniji eksperimenti pokazali su iste rezultate. Kada se dodirnu određena područja mozga pacijenti se ne samo sjete prošlih događaja, nego ih i ponovno proživljavaju. Prošla iskustva - prizore, zvukove i osjete doživljavaju kao stvarne. Poput ploče na koju je sve to snimljeno i može se ponovo reproducirati.

Kada postavimo neki cilj naš nesvjesni um počinje pretraživati sve informacije koje u vezi s tim ciljem postoje u našem mozgu. On odabire prošla iskustva, ideje, činjenice, slike i kreativno ih skuplja u jednu cjelinu koja predstavlja rješenje problema ili ostvarenje cilja. Ako se radilo o problemu, to je onaj trenutak kada nam rješenje jednostavno sine, odnosno stručno rečeno faza iluminacije.

Da bismo najbolje iskoristili moć nesvjesnoga ne smijemo biti nasilni. Ne možemo natjerati naše nesvjesno da radi brže ili drukčije. Kad je cilj postavljen i jasno zamišljen ono pronalazi svoje vlastite puteve za njegovo ostvarenje. To su uočili mnogi uspješni znanstvenici, pisci i umjetnici.

Često u nesvjesnom već postoje rješenja i za naše osobne probleme. Duboko u sebi smo ih svjesni, ali nam ih je zbog nečega teško prihvatiti. Zato ih naš svjesni um niti ne registrira. Ali neke naznake ipak postoje. Možda stalno zaboravljamo sastanke s nekom osobom ili kasnimo na njih, iako svjesno tvrdimo da nam se ta osoba sviđa. Možda smo se razboljeli upravo prije nekoga putovanja, iako svjesno tvrdimo da nam se na taj put ide. Kasniji razvoj događaja pokazat će da smo s navedenom osobom već bili u nekom latentnom sukobu ili da nam se na put uopće nije išlo. O tome govori i sljedeći slučaj automatskoga pisanja.

Dakle, nesvjesno nije tamni dio naše ličnosti kojega se trebamo bojati ili čijih se sadržaja moramo riješiti da bismo bili sretni i zadovoljni. To je dio nas koji možemo pozitivno iskoristiti i usmjeriti ka postizanju željenih ciljeva. Dvije najvažnije stvari koje pritom valja savladati su sposobnost imaginacije i relaksacije.

Više o ovoj temi pročitajte u knjizi: