Kako se to poštuju ljepota i izvrsnost

Malo znanosti

Više je teorija i načina mjerenja osjetljivosti za ljepotu - tzv. estetske senzitivnosti, no za sada, čini se, nema ni teorije niti mjere za ispitivanje razlika među ljudima po pitanju njihovih reakcija na vještinu i na moralnu dobrotu.

Poštovanje ljepote i izvrsnosti vjerojatno je povezano s nekim drugim, ovdje opisanim osobinama, osobito s radoznalošću i ljubavi prema učenju (ljudi koji cijene ljepotu i izvrsnost više i traže iskustva koja će to potaknuti), zatim sa zahvalnosti (koja se pobuđuje uočavanjem nečije velikodušnosti i moralnosti), te sa spiritualnošću (duhovno razvijeniji ljudi češće osjećaju ushit.) Da bi se moglo smatrati vrlinom, poštovanje ljepote i izvrsnosti mora biti nepristrano, tj. ako je lijepo, lijepo je bez obzira odakle i od koga dolazi. Ako netko lijepo pjeva, igra tenis ili nogomet, skija ili crta, osoba s razvijenom ovom vrlinom će mu se diviti i uživati u njegovoj izvedbi bez obzira jel' naš il' njihov, jel' crn, bijel, žut ili zelen.

Ideja da postoji prirođena, snažna, emocionalna reakcija u susretu s ljepotom, u temelju je humanističke psihologije i učenja Carla Rogersa i, osobito, Abrahama Maslowa. On je popisao čak 25 svojstava tzv. vrhunskih iskustava ljudi koji su u svom razvoju dostigli najviši stupanj, stupanj samoostvarenja ili samoaktualizacije. Evo što Maslow kaže o takvim iskustvima:

... Imamo osjećaj kako nam se otvaraju beskonačni horizonti pred očima, istovremeno smo i moćniji i bespomoćniji nego ikada prije, osjećamo ekstazu, čuđenje i divljenje, potpuno smo izgubljeni u vremenu i prostoru; uvjereni smo da se dogodilo nešto iznimno važno i vrijedno tako da smo tim iskustvom na neki način promijenjeni i ojačani i u svom svakodnevnom životu... Maslow.⁹⁴

Psihologe koji se bave istraživanjem emocija zanima kako ljudi reagiraju kad gledaju ili slušaju umjetnička djela, tj. javlja li im se pritom baš neka određena emocija. Jedan od njih, neobičnim imenom tj. prezimenom Frijda, osjećaj divljenja opisuje jednostavno kao sklonost da se čovjek otvori i prepusti podražajima iz okoline. Dosta znanosti. 

Nema razloga da se dobrom vicu ne smijemo više puta. Zamislite samo koliko bi malo bilo dobre muzike kad bi, npr., dirigent odbio svirati Beethovenovu Petu simfoniju samo zato  jer ju je publika možda već čula.

A.P. Herbert