Kako živjeti s bipolarnim poremećajem?

Bipolarni poremećaj ili manična depresija, kako to nekada nazivali, poremećaj je koji zahvaća sve veći broj ljudi. U nastavku u potpunosti prenosimo iskustvo osobe koja iznosi svoje iskustvo s bipolarnim poremećajem. Ukratko, bipolarni poremećaj najviše utječe na emocije koje nisu u skladu s realnošću i ne predstavljaju očekivani odgovor na neku situaciju u životu. Oboljeli imaju česte promjene raspoloženja, od depresije do manije i hipomanije (period izrazito veselog raspoloženja).

"Kada mi je dijagnosticiran bipolarni poremećaj, osjetio sam iznenađujuće olakšanje. Nakon 25 godina očajničkog preispitivanja u suradnji s terapeutima, konačno sam pronašao odgovor na ono što je ozbiljno remetilo moj život proteklih 11 godina.

Manična depresija je pojam koji volim jer točno opisuje moje iskustvo. To je mentalna bolest koja prelazi od velikih uspona i velikih padova u depresivna stanja. Dok nastupa hipomanija, osjećam se veličanstveno. Pun sam ideja, kreativnost mi je na vrhuncu, sve želim isprobati, vidjet i naučiti. Ništa se ne čini nemogućim. Ali, kada nastupi mračna depresija, osjećam se beživotno i beznadno. Ne vidim smisao ni u čemu.

Saznajte što je bipolarni poremećaj!

Tijekom godina, nedijagnosticirana manična depresija me natjerala da dvaput napustim fakultet, izgubim prijatelje, ugrozim posao, a priuštila mi je i beskrajnu brigu. Pomogli su mi lijekovi.

Kad sam u suradnji s liječnicima počeo tražiti kombinaciju lijekova koja bi mi mogla pomoći, nisam znao ništa o učincima koje lijekovi mogu ostaviti na tijelo i um. Iako sam mogao tolerirati većinu lijekova, neki su u meni izazvali zastrašujuće nuspojave kao što su tremor, kognitivno oštećenje i gastrointestinalne probleme. Najstrašnija stvar s kojom sam se suočio nije imala nikakve veze s nuspojavama. Najgore mi je bilo to četverogodišnje istraživanje koji lijek bi mi mogao pomoći.

Da bi se borio protiv osjećaja bespomoćnosti, koristio sam niz trikova i strategija suočavanja - mnoge od njih prakticiram još i danas.

1 . Zadržao sam pedantne bilješke koje sam vodio još 1996.. Nikada nisam oklijevao oko toga trebam li i dalje odlaziti na terapije, pogotovo ako je psihijatar pokazao zainteresiranost i trud oko moga zdravlja. Jednom se stanje stabiliziralo i mislio sam da je moj posao završen. Popio bih tablete 2 puta dnevno i sve bi bilo u redu. Lijek koji sam otkrio, bio je samo prvi komadić slagalice.

2. San je poput gumba za resetiranje kada ste u fazi manične depresije. Spasilo me što sam duži period u isto vrijeme odlazio na spavanje i isto tako se budio.

3. Prehrana ima ključnu ulogu u održavanju emocionalne ravnoteže. Pozdravio sam se s omiljenom nezdravom hranom, jednostavnim ugljikohidratima i šećerima. Istraživanja pokazuju da jednostavni ugljikohidrati, poput onih koji se nalaze u prerađenoj hrani, mogu izazvati negativne promjene raspoloženja. Proteini, povrće, voće i složeni ugljikohidrati bogati vlaknima dobro djeluju u borbi s maničnom depresijom. Iako se ne držim stroge dijete, pokušavam svakodnevno unositi što zdravije namirnice.

4. Tjelovježba je pokazala blagotvoran učinak na moje raspoloženje. Iako se ne bavim nikakvim sportom i ne prakticiram neke posebne oblike vježbanja, pokušavam što više hodati.

5. Terapija razgovorom je bila neprocjenjiva. Pod time mislim na razgovor sa psihoterapeutom. Jednom kada sam shvatio da moje ponašanje nije samo zbirka raznih osobnosti, već i rezultat kemijske neravnoteže u mozgu, znao sam da moram učiniti sve što mogu da bih naučio živjeti s ovom bolešću. Talentirani psihterapeut je dobar jednako kao i učinkovit lijek.

6. Zadnje, ali ne i najmanje važno, je humor. To je recept za boljitak koji vam ne može prepisati ni jedan liječnik, a mogu reći da je presudan. Kada sam bio najdepresivniji i kada su me zadesile najgore moguće nuspojave lijekova, humor me izvlačio. Smijeh je nekada uistinu najbolji lijek."