Ljudi moraju biti kažnjeni kad učine nešto loše

Dakako, htjeli bismo da ljudi koji čine zlodjela budu kažnjeni - to je normalna ljudska težnja za pravednošću. Ali očekivati da ljudi budu kažnjeni za svaku pa i najmanju pogrešku, pretjerano je i nerealno. 

Oni koji vjeruju da za svaku pogrešku treba slijediti kazna obično su izrazito kritični. Stalno napadaju druge, svi su nesposobni, neosjetljivi ili neznalice. Svaka, pa i najmanja greška dovoljna im je za oštru osudu. Ako nečije dijete napravi nešto loše, oštro osuđuju roditelje jer ga loše odgajaju. Ako se netko napije, odmah ga proglase pijancom i alkoholičarom. Sitna greška na poslu dovoljna je da čovjeka osude kao lošeg radnika. Pritom su jako emocionalno angažirani (najčešće ljutiti), čak i kad ponašanje druge osobe  nema  izravna utjecaja na njih i  kad im nije izravno naškodilo. Svoje primjedbe redovito ne kazuju  osobi o kojoj se radi, nego o tome govore drugima... Ovakvi ljudi idu kroz život očekujući da svi oko njih budu savršeni - pametni, sposobni, pošteni i pravedni. Kad  nije tako (a obično nije), ljuti su i ogorčeni, napadaju i optužuju. Pritom osjećaju kako je njihova ljutnja opravdana i nikad se ne pitaju je li  doista tako.

Zašto je ovo iracionalno? Zar nije normalno željeti da ljudi budu okrivljeni i kažnjeni za svoja loša djela i pogreške?

Vjerojatno jest. No jeste li apsolutno sigurni u to što je dobro a što ne? Nažalost, vrlo je malo apsolutnih kriterija dobra i zla. Loši i nemoralni postupci često su rezultat gluposti, neznanja, emocionalne poremećenosti ili svega toga zajedno. Svi ljudi griješe, neki više, neki manje. Optuživanje i kažnjavanje obično ne dovodi do promjene ponašanja - jer ne povećavaju ni ljudsku inteligenciju, ni znanje ni emocionalnu stabilnost. Čak štoviše, često dovode do pogoršanja ponašanja i emocionalnog stanja osobe (čak i ako nije glupa).

Stoga razumni ljudi ne optužuju ni druge ni sebe. Ako ih netko drugi optuži, pokušaju popraviti svoje ponašanje - ako su bili u krivu. Ako nisu, shvaćaju da je optužba samo znak emocionalne nestabilnosti ili poremećenosti druge osobe. (Čini se da ćemo ovime izazvati značajan porast broja emocionalno nestabilnih i poremećenih, primjerice, šefova, ali što mi tu možemo - ništa kontra znanosti.) Kad drugi čine pogreške, pokušaju ih na to upozoriti i pomoći im da promijene svoje ponašanje. Ako im to ne uspije, ne dopuštaju da ih ponašanje drugih pretjerano uznemiruje.

Idete li i vi kroz život očekujući da svi oko vas budu savršeni - pametni, sposobni, pravedni i pošteni? Jeste li i vi ljuti i ogorčeni kad shvatite da to nije tako? Ah, tko vam je kriv!

Kazna za loše djelo...  

Jedne su noći neki vandali posjekli šest kraljevskih palmi što su krasile Flagler Street u Miamiju. Kako su vrlo skupe, u gradskom su poglavarstvu jako sumnjali da će ih moći brzo nadomjestiti. No, pojavi se donator. Ne samo da je nabavio nove palme, nego ih je odmah i posadio! Stare su palme bile visoke oko 7 metara i tvorile su krasno podnožje  ogromna panoa: Letite Deltom! Nove su palme bile 15 metara visoke i potpuno su zaklanjale pano. Donator palmi bila je - konkurentska avio kompanija! (Da nam je samo znati tko je posjekao stare!)

Više o ovoj temi pročitajte u knjizi: