Možete li pretjerati?

Mnogi ljudi misle kako metodom mijenjanja unutarnjeg razgovora možemo postati nekritični i sve svoje realne negativnosti proglasiti pozitivnima. No, ne morate se toga bojati. Naročito ako pažljivo provedete drugu fazu - Testirajte realnost. Ona bi vam trebala dati objektivne podatke. A osim toga, ako imate nisko samopoštovanje, veća vjerojatnost je da ćete pretjerivati oko svojih negativnih osobina, nego oko pozitivnih! To vrlo dobro pokazuje sljedeći primjer:

U jednom klubu za samce bio je običaj da partnere za prvi ples večeri biraju žene. Jedna privlačna žena obratila se vitkom, elegantno obučenom muškarcu koji je sjedio za stolom:

Žena: Jeste li za ples?

Muškarac: (Gleda oko sebe.) Mene pitate?

Žena: Pa nema nikog drugog za vašim stolom.

Muškarac: Pa izgleda tako.

Žena: (Uvrijeđeno.) Ne izgedate baš oduševljeno.

Muškarac: Nisam mislio da ćete izabrati mene.

Žena: (Sjeda za stol.) Zašto ne, meni izgledate privlačno.

Muškarac: Privlačno? (Sarkastično.) Ovo odijelo je staro petnaest godina i nije mi po mjeri, imam nos kao Pinokio, počeo sam ćelaviti a plešem kao da se kližem po pijesku.

Žena: (Šuti)

Muškarac: Želite li plesati?

Žena: (Ustaje.) Malo ću razmisliti. 

Muškarac o kojem je ovdje riječ bio je jedan od najzgodnijih te večeri. No očito je imao vrlo nisko samopoštovanje. Zanemarivao je sve svoje pozitivne osobine, a nekim je nevažnim sitnicama pridao pretjerano negativno značenje. Ljudi s niskim samopoštovanjem kao da sebe vide u iskrivljenom zrcalu - sve njihove mane su do krajnosti uvećane, a vrline potpuno smanjene. Nije čudo što se onda stalno osjećaju loše i što im se čini da u usporedbi s drugima uvijek prođu lošije. Stoga kod njih postoji vrlo mala opasnost da će pretjerati, tj. da će svoje negativne osobine proglasiti pozitivnim. Veća je vjerojatnost da će se dogoditi suprotno.

No, u kojem je smjeru bolje pretjerati? Je li bolje misliti da imamo pozitivnije osobine nego što doista imamo? Ili je bolje misliti da smo lošiji nego što to zaista jesmo? Ova knjiga nam stalno govori kako ova druga varijanta nije povoljna za nas. Što kažu istraživanja?

Dugo godina su oni koji su se bavili psihičkim zdravljem mislili kako je realno opažanje samoga sebe najbolji put do zdravlja. No, novija istraživanja to ne potvrđuju. Izgleda da zadovoljni ljudi imaju o sebi pozitivnije mišljenje nego što je to realno, svoje uspjehe pripisuju sebi a neuspjehe okolnostima i često vjeruju kako mogu kontrolirati svoju okolinu.

No, u svakom slučaju pretjerivanje nije dobro. Bez obzira mislimo li o sebi pretjerano dobro (da smo najveći genije na kugli zemaljskoj i da nitko nije bolji od nas) ili pretjerano loše (da smo najgluplje i najnesposobnije stvorenje na svijetu) - posljedice će biti podjednako negativne. Idealno je biti na pozitivnom rubu, dakle misliti o sebi nešto malo (ali malo!) bolje nego što to zaista jest slučaj.

Negativna iluzija može dovesti do toga da budemo ljuti, da se osjećamo krivima ili da preuveličavamo svoje pogreške. Neki ljudi profitiraju od toga da sebe vide realno - onakvima kakvi zaista jesu. To ih potiče da još više iskoriste svoje pozitivne strane i poprave ono što je loše. Za druge pak točno opažanje sebe, posebno negativnih strana, može dovesti do loših osjećaja i depresije.

Više o ovoj temi pročitajte u knjizi: