Pet znakova da ste odrasli uz narcisoidnog roditelja - ili ste i sami roditelj narcis

Roditeljski narcizam sve je češća tema istraživanja, a nalazi ukazuju na povezanost s tjeskobnim i nesigurnim stilovima privrženosti kod odrasle djece. Razumijevanje ove poveznice ključno je za prepoznavanje obrazaca i pravovremenu intervenciju sustava podrške.

Za razliku od zdravog roditeljstva, koje se temelji na empatiji, poštovanju i ravnoteži između autoriteta i topline, narcisoidni roditelji često zanemaruju djetetove potrebe i stavljaju sebe u središte odnosa.

Razumijevanje kako narcisi odgajaju djecu prvi je korak prema prekidanju štetnih obrazaca i usvajanju zdravih strategija odgoja. U nastavku otkrijte pet najčešćih znakova kod roditelja narcisa i kako oni utječu na odnose.

• Postoji li zdrava narcisoidnost i možemo li nešto naučiti od narcisa?

1. Želje roditelja uvijek su na prvom mjestu

U zdravim odnosima između roditelja i djece, roditelji mogu staviti vlastite interese u drugi plan kada je to potrebno za dobrobit djeteta, shvaćajući da roditeljstvo zahtijeva određenu razinu samopožrtvovnosti. To ne znači da su djetetove želje uvijek na prvom mjestu, već da postoji ravnoteža između roditeljskih i dječjih potreba.

S druge strane, narcisoidni roditelji svoje želje stavljaju ispred svega, smatrajući da im djeca služe kako bi im pružala divljenje i potvrđivala njihovu vrijednost. Očekuju od djece da dijele njihove želje ili da im se bespogovorno pokore, dok njihove potrebe ignoriraju ako se ne uklapaju u roditeljsku perspektivu.

Djeca narcisa često potiskuju vlastite potrebe kako bi izbjegla sukobe, osjećajući da ih roditelji ne doživljavaju kao važne. To može dovesti do unutarnjeg nezadovoljstva, tihe patnje ili neprikladnih reakcija u situacijama gdje bi prirodno izražavanje osjećaja bilo poželjno, piše Psychology Today, portal koji donosi zanimljivosti iz područja psihologije i praktične savjete vezane za mentalno zdravlje.

2. Dijete dobiva poštovanje samo ako se slaže sa svime što roditelj kaže

Zdravi roditelji potiču djecu na razvijanje vlastitih mišljenja u skladu s njihovom dobi, što je ključno za sazrijevanje, osamostaljivanje i izgradnju samopouzdanja.

Narcisoidni roditelji, međutim, očekuju apsolutnu poslušnost i svako propitivanje njihovih odluka doživljavaju kao nepoštovanje. Po njihovom shvaćanju, pravo poštovanje znači stalni pristanak ili barem privid slaganja.

Kada se djetetu ne dopušta izražavanje vlastitog mišljenja, njegovo samopoštovanje može biti ozbiljno narušeno. No, narcisoidni roditelji tome ne pridaju važnost – za njih je dijete podređeno i treba slijepo slijediti njihove zahtjeve, bez prostora za uzajamno poštovanje.

3. Emocije djeteta nisu vrijedne pažnje

Zdrav roditelj pomaže djetetu razviti emocionalnu svijest i empatiju, što je ključno za razumijevanje vlastitih i tuđih osjećaja.

Narcisoidni roditelji, međutim, priznaju djetetove emocije samo ako se slažu s njihovima. Suprotni osjećaji doživljavaju se kao problem ili kao nešto što treba ispraviti.

Djeca odrastaju vjerujući da su njihovi osjećaji nevažni i da ih ne bi trebali izražavati. Umjesto da ih autentično doživljavaju, često ih potiskuju ili pokušavaju prilagoditi emocijama drugih.

4. Odnos roditelja i djeteta je "alat"

Zdravi odnosi počivaju na uzajamnosti, empatiji i poštovanju, dok narcisoidni roditelji veze koriste isključivo za vlastitu korist.

Roditelji s narcisoidnim poremećajem svoje dijete često doživljavaju kao sredstvo za postizanje osobnih ciljeva, poput društvenog statusa ili potvrde identiteta, a ponekad i kao dužnike zbog osnovne brige koju su im pružili.

Za razliku od zdravih odnosa koji donose dugoročne koristi, odnos s narcisoidnim roditeljem nosi više štete nego koristi. Odrasla djeca takvih roditelja često se suočavaju s emocionalnim teškoćama i nedostatkom uzajamnosti u svojim odnosima.

5. Roditelj nikada ne preuzima odgovornost

Sukobi su sastavni dio odnosa i, ako se pravilno rješavaju, mogu ih ojačati. No, u odnosima s narcisoidnim roditeljima sukobi ostaju neriješeni jer oni ne preuzimaju odgovornost.

Umjesto iskrenih isprika, narcisoidni roditelji prebacuju krivnju na dijete ili druge, tvrdeći da bi drugačije ponašanje spriječilo sukob. Smatraju da imaju pravo postupati kako žele, bez obzira na posljedice.

Iako se ponekad mogu ispričati pod pritiskom, te isprike su površne i ne odražavaju stvarno kajanje niti želju za promjenom.

Prepoznavanje obrazaca daje moć žrtvama

Iako istraživanja o narcisoidnom roditeljstvu još nisu toliko opsežna kao u drugim područjima međuljudskih odnosa, novija istraživanja nastoje prepoznati obrasce i pronaći načine za smanjenje njihovog negativnog utjecaja. Budući da narcizam ne „nestaje“, razumijevanje ovih obrazaca i primjena strategija za smanjenje njihovih posljedica najbolji su alati za suočavanje s ovim problemom.

Vezani sadržaj:

• Psihijatrica otkriva: Pet mitova o depresiji u koje ne smijete vjerovati
• Razgovor sa psihologinjom: "Ljudi koji imaju postavljene važne ciljeve u životu su sretniji..."