Nesretan sam zbog izvanjskih okolnosti

Koliko li ste puta  čuli rečenice poput ovih:

• Žene u poslu jednostavno ne mogu napredovati. Ovo je muški svijet i bolje se s tim pomiriti.

• Rado bih položila vozački ispit. Ali oduvijek sam bila nespretna! To, jednostavno,  nije za mene!  Ja to ne mogu!

• Ne mogu reći  prijateljici da mi vrati novac koji mi duguje. Naljutila bi se na mene.

Svakom od ovih misli osoba očituje svoju uvjerenost kako ne može učiniti ništa da izmijeni neugodnu situaciju u kojoj se nalazi. No, na prvi pogled je više nego očito da to uopće nije točno. Pa mnoge žene su u tom neprijateljskom muškom svijetu napredovale i postale vrlo uspješne! I invalidi voze automobile, pa kako to onda ne bi mogla jedna nespretna osoba.

 A tražiti da vam vrate novac koji ste posudili sigurno možete - za to trebate samo izgovoriti nekoliko rečenica!

Kod mnogih ljudi je "ne mogu" samo opravdanje za održavanje postojećega stanja! Nije im na pameti da izmijene išta, ali to ne žele priznati nego tvrde da promjena nije moguća! Naime, svaka promjena zahtijeva određenu dozu hrabrosti i truda, a na to nismo uvijek spremni. Tako žena koja želi napredovati u poslu mora puno raditi, mora naći načina kako da zadovolji obiteljske obveze, treba se boriti za svoje stavove, ulaziti u rizike... To nije uvijek ugodno. Ako doživi uspjeh, sve će biti u redu, ali mogućnost neuspjeha uvijek postoji. Zato je nekim ženama lakše reći da uspjeti u muškom svijetu, jednostavno, nije moguće. Na taj način ne moraju se izlagati nepotrebnu naporu i riziku, a zaštitile su svoje samopoštovanje - pa nisam ja neuspješna, to se jednostavno ne može.

Ovo zvuči kao dobro rješenje - ali nije! Naime, negdje duboko u sebi osoba je svjesna da je odabrala liniju manjeg otpora i da laže i sebe i druge. A vjerojatno joj  često pada napamet i sve ono što je  izgubila takvim svojim odabirom. Stoga su ovakve osobe obično  nezadovoljne i stalno se žale na svoju situaciju. Ako im argumentima pokušate dokazati da situacija nije bezizlazna i da mogu nešto učiniti, dobit ćete zauzvrat samo hrpu njihovih dodatnih protuargumenata. Bit će to vrlo zamoran razgovor, sa velikom šansom da će se, budete li uporni, na vas i naljutiti.

Kad čitate ovo vjerojatno i sami vidite da osoba može nešto promijeniti ali da to (zbog bilo kojih razloga) ne želi, pa joj ovo ne mogu služi kao opravdanje. No, lako je vidjeti ovu pogrešku kod drugih, a teško kod sebe. Ako to doista želite, pokušajte ovako: kad god izgovorite ne mogu zamijenite to s ne želim ili neću.

Tako umjesto da kažete Ja ne mogu prihvatiti taj posao recite Ja ne želim prihvatiti taj posao ili Ja neću prihvatiti taj posao. Ako tako učinite, znači da ste preuzeli odgovornost za sebe i svoje osjećaje. Razmislite zašto ne želite prihvatiti posao! Možda su negativne strane zaista veće od pozitivnih, možda je vaša odluka  razumljiva! U tom slučaju vjerojatno nećete biti nezadovoljni, barem ne  toliko da biste se stalno žalili. No, možda se samo bojite izazova, možda je vaša odluka  pokušaj da izbjegnete strah od neuspjeha! U tom slučaju možete učiniti dvije stvari. Razmislite koliko je vaš strah realan i isplati li se ipak pokušati. Ako i nakon toga ne prihvatite posao, priznajte sami sebi da se bojite. Mogli ste to učiniti, ali niste htjeli jer se bojite. To je vaš izbor u tom trenutku. Možda ćete drugi put imati više hrabrosti.

Ako ne smognete snage preuzeti odgovornost za svoje odluke, pretvorit ćete se u osobu kronično nezadovoljnu, ogorčenu i frustriranu. Koja neprestano i sebi i drugima dokazuje kako se nešto ne može.

Bespomoćnost, beznađe i nemoguništapromijeniti - stav sigurno vam ne mogu puno pomoći u životu. Postoji mnogo načina da promijenite neželjene osjećaje. S druge strane, u nekim je slučajevima dobro postupiti u skladu sa svojim emocijama. No, doklegod su vaše emocije destruktivne i iracionalne, glupo je držati se ideje slijedite svoje osjećaje. Racionalnim razmišljanjem i zaključivanjem možete razlikovati poželjne emocije od onih destruktivnih koje vas vode u krivom smjeru.

Suprotstavite se pesimizmu

Kad god primijetite neku pesimističku ili samopotcjenjujuću misao, postavite  sebi  pet pitanja:

1.      Je li zaista točno da sam u ovoj situaciji bespomoćan? Koliko ste sigurni da će se dogoditi nešto neizbježno i strašno? Jeste li sigurni da ne možete dobiti peticu iz matematike? Zašto ne možete izgraditi vlastitu kuću? Kolika je stvarna vjerojatnost da će se dogoditi katastrofa?

2.      Postoji li neko drugo viđenje događaja? Je li me on ostavio jer sam dosadna, ili zbog nekoga drugog razloga? Pronađite što više razloga možete!

3.      Pa što ako je to djelomično i istinito? Mora li to trajati vječno? Mora li to sve upropastiti?

Recimo da on i misli da ste pomalo dosadni,  no teško da je to bilo odlučujuće! Osim toga, sigurno ćete biti  zanimljivi nekomu drugom....

4.      Da li mi ovo pesimističko mišljenje trenutno nanosi neku štetu? Ako je tako, maknite ga ustranu. Ne znači da morate odbaciti svaku pesimističku ideju. Vožnja u pijanu stanju, tučnjava ili namjerni požar u kući kako biste dobili osiguranje, doista mogu završiti lošim posljedicama. To nije pesimizam! To su realne i racionalne misli. Ali, prije nego što neku pesimističku misao prihvatite, uvjerite se da je, usput, ipak realna i racionalna.

5.      Koji je najbolji mogući ishod kojemu se mogu nadati u ovoj situaciji? Što mogu učiniti kako bih  kriznu situaciju pretvorio u priliku?

Više o ovoj temi pročitajte u knjizi: