Neuspjeh

Neki ljudi vrlo teško podnose neuspjeh. Teško im je prihvatiti odgovornost za vlastite pogreške. Stoga često za ono što im se dogodilo optužuju okolnosti ili druge ljude. Izrazite primjere takva ponašanja svi lako možemo prepoznati u svojoj okolini. Ali postoje i znatno blaže tendencije ovakvom ponašanju prisutne u svakome čovjeku koje obično ne zapažamo, a nazivaju se pogreške atribucije.

Prva pogreška očituje se u tendenciji da ljudi uzrok svoga ponašanja pripisuju okolnostima, a uzrok ponašanja drugih faktorima u njihovoj ličnosti. Na primjer, ako zaposleni loše obavi posao šef će to pripisati njegovoj nesposobnosti (nesposoban je, nestručan, lijen i sl.), dok će sam zaposleni svoj neuspjeh pripisati okolnostima (nisam na vrijeme dobio zadatak, suradnici su bili loši). Napravi li šef nešto loše, svoju će pogrešku opravdati okolnostima, dok će zaposleni to smatrati šefovom nesposobnošću.

Druga pogreška proizlazi iz činjenice da većinu dobrih stvari koje nam se dogode pripisujemo sebi, a loše okolnostima. Ako smo u čemu uspješni to ćemo pripisati talentu, a ako smo bili neuspješni optužit ćemo okolnosti, primjerice nedostatak materijalnih sredstava.

No, krivimo li za svoje propuste druge ljude i okolnosti, ne samo da lažemo sebi, nego i ometamo vlastiti razvoj. Svaki neuspjeh je situacija koja nas može uništiti, ali i situacija iz koje možemo puno naučiti. Neuspjeh možemo zloupotrijebiti, ali i korisno upotrijebiti.

Ljudi koji nikada nisu doživjeli neuspjeh samo su oni koji nisu ništa poduzimali i nisu preuzeli nikakav rizik. Takvi ljudi posebno su destruktvni na poslu. Oni inzistiraju na tome da se neuspjeh ne smije dogoditi. Stoga se njihovi zaposleni ne usude donositi odluke i ne žele prihvatiti nikakvu odgovornost. Odbijaju poduzeti korak koji bi ih mogao odvesti naprijed, zbog straha od mogućega neuspjeha. Njihova krilatica je "Ako ništa ne radiš ne možeš načiniti grešku". Nisu nikada spremni priznati pogrešku jer se boje šefove reakcije. Stoga se troši mnogo vremena, energije i novca na projekte za koje se zna da neće uspjeti. Nitko se ne usudi kazati šefu da neće uspjeti.

Sve navedeno, dakako, ne vrijedi samo na poslu. Isto je i u drugim područjima života. Mnogi roditelji svojoj djeci ne dopuštaju ni najmanji neuspjeh. Takvo dijete će, dobije li lošu ocjenu u školi, potrošiti više vremena i energije na to kako sakriti od roditelja, nego kako ispraviti ocjenu.

Uspješan čovjek potiče ljude za koje je odgovoran da priznaju pogrešku. Svaki neuspjeh može se temeljito proučiti i iz njega štošta naučiti. Na taj način neuspjeh postaje samo korak na putu do uspjeha.

Nijedan se čovjek ne bi trebao bojati pogrešaka. Uspjeh postižemo tako da nešto poduzmemo, napravimo pogrešku, na temelju nje korigiramo svoje djelovanje i idemo dalje. I vožnja automobila je samo korekcija mnogobrojnih pogrešaka. Kada krenemo imamo cilj - kamo želimo stići. Automobil nikada ne vozi najkraćim mogućim putem do toga cilja. Prilikom vožnje pravimo velik broj sitnih pogrešaka. Skrenemo li suviše lijevo ili desno, odmah poduzimamo korigirajuću akciju. Okrećemo volan i automobil se vraća na sredinu. Ponekad napravimo i veliku grešku, skrenemo u pogrešnu ulicu ili vozimo jednosmjernom ulicom. Tada korekcija mora biti veća, zahtijeva više vremena i više energije. Ali nikada ne bismo stigli na cilj da sve pogreške koje su se događale, i velike i male, nismo odmah korigirali. O sitnim pogreškama čak i ne razmišljamo dok vozimo. One su sastavni dio vožnje. Mislimo o tome gdje trebamo stići, a pogreške korigiramo automatski. Učenje se sastoji u tome da greške uočimo, korigiramo i nakon toga zaboravimo, a uspješne pokušaje zapamtimo. Vrlo je destruktivno ako preveliku pozornost posvećujemo greškama i stalno mislimo o njima. Na taj način pamtimo ponašanja koja su dovela do neuspjeha, a ne ona koja su dovela do uspjeha.

Isti stav valja imati i prema životu. Pogreške su sastavni dio svake cilju orijentirane aktivnosti. Ne možemo uspješno obaviti neki posao, a da ne napravimo veći broj sitnih i manji broj velikih pogrešaka. Svaku pogrešku treba identificirati i korigirati svoju aktivnost. Okrivljavanje sebe ne vodi cilju.

Više o ovoj temi pročitajte u knjizi: