Pa vidio sam svojim očima

Funkcionalne determinante percepcije

Jedan je čovjek izgubio sjekiru na koju je posebno bio navezan. Odmah je posumnjao da mu ju je ukrao susjedov sin.

Pod tim dojmom nekoliko je dana pratio mladića i sve više se uvjeravao - jedino mu je on mogao ukrasti voljenu sjekiru. Ovako je zaključivao:

Njegov način hodanja, izgled, govor, kretnje, upravo sve ga odaje da je tat. O tom nema sumnje.

Pročišćujući slučajno jarak gdje je bio gnoj, pronađe nestalu sjekiru.

Odonda iznova počne promatrati susjedova sina, koji se vladao normalno kao uvijek. Tada prizna samomu sebi:

Njegov način hodanja, izgled, govor, kretnje, upravo sve ga odaje da je plemenit čovjek

Lao Tse

Funkcionalne determinante percepcije - Grupa subjektivnih faktora (psiholoških i socijalnih) koji nisu povezani s fiziološkim mehanizmima, ali značajno utječu na percepciju.

Pa možda ste i vidjeli svojim očima, ali je veliko pitanje što ste vidjeli! Koliko puta ste slušali kako neki vaš prijatelj prepričava događaj kojemu ste i vi bili prisutni, a vi se u sebi pitate Pa o čemu on to govori! Uopće se nije tako dogodilo! Ili ste kao navijač Dinama svojim očima vidjeli da je jedanaesterac dosuđen u korist vašeg kluba bio i više nego opravdan, dok je navijač Hajduka svojim očima vidio da nikakvog jedanaesterca nije ni bilo - a prepirka je završila svađom ili nečim još gorim!

23. 11. 1951. u Princetonu su se sastale rugby momčadi "Dartmoutha" i "Princetona". Ubrzo je postalo očito da će to biti gruba utakmica. Glavna zvijezda "Princetona" morao je napustiti igru razbijena nosa, a ubrzo nakon toga jedan "Dartmouthov" igrač iznesen je slomljene noge. Do kraja utakmice - koju je dobio "Princeton" - obje su momčadi napravile znatan broj prekršaja.

Nakon utakmice bilo je mnogo žučnih rasprava. Pristalice obiju momčadi pisale su oštre članke. Jedni su optuživali igrače "Dartmoutha", dok su drugi svu krivnju svaljivali na "Princeton". Cijeli tjedan trajala su prepucavanja, a onda su na scenu stupili A. Hastorf i H. Cantril sa Sveučilišta u Dartmouthu i Princetonu - da stvar znanstveno ispitaju.

Od 163 studenta sa Sveučilišta u Dartmouthu i 161 sa Sveučilišta u Princetonu tražili su da odgovore na pitanje: "Na temelju onoga što ste vidjeli na utakmici ili snimci utakmice te pročitali u novinama - što mislite koja je momčad započela s grubostima?" Dakako, razlike u odgovorima bile su velike. 53% Dartmoutskih studenata smatralo je da su obje strane s grubostima započele istovremeno, a 36% da je započeo Dartmouth. Suprotno tome, 86% Princetonovaca izjavilo je da je s grubostima započeo Dartmouth, a 11% da se to dogodilo istovremeno.

Da bi razjasnili ove rezultate autori su novim skupinama studenata oba fakulteta prikazali snimku utakmice, tražeći od njih da zabilježe svaki prekršaj koji budu vidjeli.

Studenti iz Dartmoutha navodili su uglavnom da je svaka momčad napravila podjednak broj prekršaja, dok su studenti Princetona "vidjeli" da su igrači Dartmoutha napravili dvostruko više prekršaja od igrača Princetona.

Autori su zaključili: "Jasno je da je 'utakmica' u stvari bila mnogo različitih utakmica... Netočno i zavaravajuće je reći da različiti ljudi imaju različite stavove prema istoj 'stvari' jer 'stvar' jednostavno nije ista za različite ljude, bez obzira radi li se o nogometnoj utakmici, predsjedničkom kandidatu, komunizmu ili špinatu."

Psiholozi su već davno otkrili da dvoje ljudi koji promatraju istu stvar ne moraju nužno i vidjeti - istu stvar! Uzroka je mnogo.

Socijalni status

Koliki je novčić?

Još davne 1947. godine J.Bruner i C.Goodman proveli su eksperiment s djecom koja su pripadala raznim socijalnim slojevima američkog društva. Jednu skupinu činila su djeca iz bogatih obitelji a drugu djeca iz siromašnih obitelji, tzv. "slumova".

Sva su djeca bila iz Bostona. Autori su djeci pokazivali razne vrste kovanica, a djeca su veličinu kovanica uspoređivala s veličinom svijetlog polja koje su mogli sami regulirati. Rezultati su pokazali da su siromašna djeca procjenjivala veličinu novčića nešto većom nego bogata djeca, tj. precjenjivala su njihovu veličinu. Tumačenje te pogreške u procjeni veličine novčića jest da siromašnoj djeci novac izgleda veći nego bogatoj djeci koja do njega lakše dolaze.

Stavovi

Tko je Židov? 

U jednom eksperimentu Allport i Kramer su testom utvrdili koji od ispitanika imaju antisemitske stavove. Zatim su svim ispitanicima pokazali niz fotografija i tražili od njih da izdvoje one na kojima su prikazani Židovi. Rezultati su otkrili da su antisemitski raspoloženi ispitanici bili znatno bolji u razlikovanju Židova od ostalih svojih kolega. Autori to objašnjavaju time što je negativan stav prema Židovima "izoštrio" antisemitski raspoložene ispitanike, i učinio ih perceptivno osjetljivijima za neke znakove u fizionomiji Židova nego što je to slučaj u ispitanika koji su prema Židovima više prijateljski raspoloženi.

U jednom eksperimentu sudjelovalo je 68 proizraelski orijentiranih studenata, 27 proarapski orijentiranih i 49 "neutralnih". Svi su gledali istu skupinu televizijskih vijesti o bejrutskom pokolju 1982. kada je poubijano mnogo arapskih civila u izbjegličkim logorima kod Sabre i Chatilae u Libanonu.

Svaka grupa studenata procijenila je da su vijesti bile pristrane u korist protivničke strane: proarapski su studenti smatrali da su vijesti pristrane u korist Izraela, dok su proizraelski studenti mislili upravo suprotno.

Autori su ustanovili da neslaganja nisu odražavala samo razlike u mišljenjima, nego su postojale i razlike u percepciji. Proarapski studenti tvrdili su da je 42% informacija o Izraelu bilo pozitivno, a samo 2% negativno. Proizraelski studenti su naprotiv tvrdili da je 57% podataka o Izraelu bilo antiizraelsko, a samo 16% pozitivno za Izrael.

Kultura

Žuto je sivo?!

Urođenici na Novoj Gvineji imaju takvu klasifikaciju boja da žutu, maslinastu, zelenkasto-plavu i sivu vide kao nijanse iste boje, a Eskimi razlikuju više od deset nijansi bijelog.

Emocije

Tko je pogriješio?

U jednom eksperimentu dvije grupe djece izvodile su tjelesne vježbe pred publikom koju su činila ostala djeca iz razreda. U jednoj grupi bila su djeca izrazito omiljena u razredu, dok su u drugoj grupi bila djeca koja su u razredu bila nepopularna i neomiljena. Eksperimentator je uvježbao grupu omiljene djece da namjerno prave greške, dok su neomiljena djeca vježbe izvodila besprijekorno.

Nakon predstave svako dijete u razredu koje je gledalo predstavu procijenilo je koja je grupa napravila više grešaka u vježbanju. Rezultati su pokazali da su djeca procjenjivala da je grupa neomiljene djece napravila puno više pogrešaka što uopće nije bilo točno.

Iskustvo

Bivoli ili insekti?

Uloga iskustva u opažanju je vrlo jasno prikazana u anegdoti koju navodi Colin Turnbull, američki antropolog koji je izučavao Pigmeje u području Konga. BaMbuti (opće ime za sve pigmeje u džungli Ituri) provode čitav svoj život u području tako duboko okruženom vegetacijom, da najveća daljina koju su ikada vidjeli ne prelazi nekoliko desetaka metara. Njihov vidni svijet je dakle u potpunosti "stisnut" oko njih. Kada procjenjuju veličinu i udaljenost stvari koje promatraju, to je uvijek u okvirima tih nekoliko desetaka metara.

Jednog dana Turnbull je poveo Kenga, jednog pripadnika plemena BaMbuti, na dugu vožnju izvan džungle, na planinu s koje se moglo vidjeti jezero Lake Albert. Kenge, koji gotovo nije mogao povjerovati da postoji svijet bez drveća, napravio je tipičnu perceptivnu grešku. Pokazujući na krdo bivola udaljenih nekoliko milja upitao je Kakvi su ono insekti?. Turnbullu je trebalo nekoliko sekundi da shvati o čemu Kenge govori. Na toj udaljenosti bivoli su izgledali tako mali, pa je Kenge pretpostavio da i jesu  mali, u stvari ne veći od insekata.

Mnogo više nego što smo toga svjesni, kao i Kenge, mi "vidimo" ono što iz svog iskustva očekujemo da ćemo vidjeti.

Ima svakakvih budala!

Dugo godina stanovala sam u zgradi koja je bila jedna u nizu od tri vrlo slične, gotovo jednake zgrade. Ušavši jedne večeri u  svoju zgradu bila sam jako iznenađena. Poštanski sandučići koji su inače bili postavljeni s lijeve strane ulaznog hodnika, sada su se nalazili na - desnoj! Pa kojoj budali je palo na pamet da premješta poštanske sandučiće?! pomislila sam. Prošlo je par sekundi dok nisam shvatila da sam u - krivoj zgradi!

Taj put sam, nasreću, vrlo brzo otrila svoju pogrešku. No, poslije toga često sam se zapitala koliko puta sam zbog osobnog iskustva nešto krivo opazila ne uvidjevši svoju grešku i ostala u uvjerenju da su drugi ljudi - u krivu.

Više o ovoj temi pročitajte u knjizi: