Prihvatite sebe

Svaki čovjek je manje ili više svjestan sebe, svojih dobrih i loših osobina i svoga ponašanja. No neki ljudi prolaze kroz život "poluslijepi", sa slikom o sebi koja uopće ne odgovara realnosti. Koliko puta ste upoznali čovjeka koji o sebi misli kako je velikodušan, a kad ga zamolite da vam učini neku uslugu - glatko odbije? Koliko puta ste vidjeli nekoga kako viče, a kada ga upitate zašto se ljuti - on vam kaže kako uopće nije ljut.

Svjesnost o sebi sigurno je jedan od najvažnijih determinanti samopoštovanja.  Ne možemo se osjećati kompetentnim u životu živeći u magli, nemajući jasnu sliku o svom ponašanju na poslu, u braku, s prijateljima. Pokušaj da idemo kroz život ne razmišljajući o sebi i izbjegavajući neugodne činjenice sigurno ne može imati pozitivne posljedice. Jer promijeniti i poboljšati možemo samo ono što jest, a ne ono što mislimo da jeste.

Dakle, prvi korak u razvijanju vlastitog samopoštovanja jest svjesnost o sebi - vidjeti sebe onakvim kakvim zaista jesmo, a ne kakvim bismo htjeli biti. No ta slika nije uvijek ugodna i zato ju mnogi ljudi izbjegavaju. Ljepše je misliti o sebi kao o smirenoj osobi, nego kao o osobi koja svaki čas gubi živce. Stoga se mnogi ljudi i opiru suočavanju s realnom slikom o sebi. Kada sebe vidimo onakvima kakvi zaista jesmo, postoji opasnost da nam se to ne svidi i da počnemo mrziti sami sebe jer nismo onoliko savršeni koliko bismo to htjeli biti. Ali mi mislimo što mislimo, osjećamo što osjećamo, učinili smo što smo učinili - mi smo ono što jesmo, a ne nešto drugo. Tek kad prihvatimo sebe, možemo se promijeniti.

Štogod osjećali, štogod mislili, štogod sanjali, štogod učinili - nemojte reći to nisam bio ja ili ne znam što mi je bilo. Radije recite to jesam ja, to jest dio mene. Možda mi se to baš i ne sviđa, možda više nikad neću biti takav, ali u tom trenutku to jesam bio ja. Ako napravimo grešku i priznamo da smo ju napravili, možda se nećemo osjećati baš najbolje, ali dali smo sebi šansu da iz nje nešto naučimo i da ju drugi put ne ponovimo. Ne možemo naučiti iz greške koju sami sebi nismo ni priznali.

Sjetite se kako majka i otac vole svoje dijete. Vole ga iako nije ni najpametnije niti najljepše na svijetu. Vole ga jer je njihovo. To ne znači da se nikad  neće naljutiti na njega, da nikad neće podviknuti ili ga čak i udariti. To ne znači da neće vidjeti njegove pogreške i učiti ga kako da ih popravi. No, bez obzira na sve oni ga vole.

Više o ovoj temi pročitajte u knjizi: