Promatrajte situaciju s vremenskog odstojanja

Dogodi li nam se nešto loše skloni smo često puta situaciju vidjeti tragičnijom nego zaista jest. Sve izgleda strašno, ne vidimo izlaz ni perspektivu, budućnost je više nego crna... Čini nam se da više nikada nećemo biti sretni i zadovoljni kao što smo bili prije toga. No osvrnemo li se unatrag svatko se od nas može sjetiti mnogih situacija koje su se u trenutku događanja činile bezizlaznima. Danas ih se jedva sjećamo, a neke su imale i pozitivan utjecaj na naš budući život. Uspješan poslovni čovjek, pričajući o svom životu, kaže: "Kada mi je bilo četrnaest  godina iznenada mi je umro otac. Činilo mi se da to nikada neću preboljeti. Ostao sam s majkom i malom sestrom. Razmišljao sam kako sam sada jedini muškarac u kući i kako se moram za njih brinuti. Mislim da nikada ne bih postigao u životu sve ovo da moj otac tada nije umro."

Ponekad je korisno razmisliti je li ono što smo izgubili zaista toliko važno u našemu životu. Sjećam se čovjeka koji je dugo radio u inozemstvu i vrativši se kupio je vrlo skup automobil. Jedne noći automobil je ukraden. Čovjek je cijeli dan i noć proveo kao u bunilu. Obitelj se već zabrinula za njegovo zdravlje htijući potražiti stručnu pomoć. Ali sljedećeg jutra čovjek se obukao i krenuo iz kuće. Na pitanje supruge kamo će odgovorio je da ide na terapiju. To ju je umirilo. Mislila je da će potražiti pomoć psihologa ili psihijatra. Kada se nakon dva sata vratio bio je potpuno smiren. Ispostavilo se da uopće nije bio kod liječnika. Jednostavno je dva sata proveo šećući hodnicima Instituta za tumore! Taj čovjek je sam pronašao način da svoj gubitak stavi u kontekst drugih mogućih gubitaka u životu. Psiholog i psihijatar vjerojatno ne bi mogli učiniti ništa drugo.

Više o ovoj temi pročitajte u knjizi: