Promjene raspoloženja

TEŠKOĆE U PREPOZNAVANJU CIKLOTIMIJE

Jedan od razloga neprepoznavanja ovog poremećaja jest i to što se relativno kasno javlja ukoliko ga uspoređujemo sa ostalim poremećajima čiji se prvi simptomi javljaju već u djetinjstvu. Ciklotimija se obično javlja u ranom odraslom dobu te ljudi misle da se radi prije o fazi nego li o premećaju.

Da bi se ovaj poremećaj prepoznao, ne smijemo se koncentrirati isključivo na raspoloženje osobe, većna njen cjelokupni način života i to koliko su promjene u istom upadljive. Karakteristično je, na primjer, to da se u, zavisnosti od faze u kojoj je osoba, upadljivo mijenja i njena pričljivost. Kada su pozitivnoj fazi često će biti oni koji u društvu nasmijavaju druge svojim dosjetkama i zaraznim smijehom, dok će u negativnoj fazi biti oni koji sjede u kutu stola i tužnog pogleda promatraju društvo oko sebe.

Još jedna upadljiva promjena jest i u tome koliko im je vremena potrebno za san. Zavisno od toga u kojoj su fazi, ovim osobama može biti dovoljno izuzetno malo sna kako bi uspješno obavljale sve svakodnevne aktivnosti, ali isto tako mogu spavati i po više od deset sati kako bi zadovoljile svoju potrebu za snom.

Da promjene nisu samo na emotivnom planu pokazuje i činjenica koliko se mijenja njihovo mišljenje. Od izuzetno jasnog i kreativnog mišljenja dolaze do mentalne konfuzije koja im onemogućava da riješe i najjednostavnije probleme. Rad je takođe specifičan. One zaista mogu u svojim pozitivnim fazama učiniti mnogo za kratko vrijeme. Ono što je zanimljivo jest da često birajaju veoma neuobičajeno vrijeme za rad.

Sve što je navedeno bi trebalo olakšati prepoznavanje ciklotimije kako bi se osoba na vrijeme obratila stručnjaku. Često ljudi sa ciklotimijom uslijed neznanja o ovom poremećaju žive uvjereni u to da je ona samo odraz njihove ličnosti i karaktera te propuštaju priliku da sagledaju istu kao problem za koji postoji rješenje.