Psihološka prva pomoć

Svi znamo što znači prva pomoć u zdravstvu ili u svakodnevnom životu, kada se npr. netko povrijedi. To je pomoć koju će unesrećenoj osobi pružiti profesionalna osoba (liječnik, medicinska sestra), neka druga osoba koja nije zdravstveni radnik ili će sama osoba pronaći način da sebi pomogne.

Psihološla prva pomoć znači pružanje psihološke pomoći osobi u nevolji, osobi pred nerješivim problemom ili bolnim gubitkom. U normalnim životnim prilikama većina ljudi je u stanju nositi se sa životnim nedaćama i problemima bez pomoći profesionalnih osoba, najčešće uz pomoć bližnjih osoba.

Danas smo svakodnevno izloženi neočekivanim događajima koji na neki način narušavaju unutrašnju ravnotežu (napad kriminalaca, problemi na poslu, financijski problemi, bolest, i slično). Poseban problem predstavljaju ranije nerazriješene traume i konflikti koji se u novoj stresnoj situaciji aktiviraju. Stres izazvan novonastalom situacijom djeluje na naše osjećaje, mišljenje, ponašanje i tjelesne procese.

Psihološka prva pomoć može se definirati kao podrška, utjeha i razumjevanje koje nam pruži netko drugi ili kao niz akcija koje sami poduzimamo kako bismo se suočili sa svojom nevoljom. Umjesto akcija to mogu biti misli i upute, koje sami sebi ponavljamo kako bismo se smirili ili prikladnije suočili sa situacijom u kojoj se nalazimo.

Kako konkretno možemo pomoći sebi i drugima:

• važno je najprije smanjiti intenzitet vlastitih osjećaja straha, tjeskobe, tuge, ne dozvoliti da prerastu u paniku ili depresiju; potrebno je samog sebe umirivati na načine koje su osobi najbliže; ako je osoba u mogućnosti korisno je potražiti psihološku, medicinsku i farmakološku podršku;
• dobro je uvjeravati sebe i druge da će sve proći, da samo treba izdržati;
• misliti pozitivno ne na ono što je izgubljeno ili propalo, već na ono što nam je ostalo, čak i ako je to samo život: to je nešto najvrjednije jer je neponovljivo (primjer kada usljed nesreće obitelj ostane bez fizičke sigurnosti ono što imaju jesu oni sami ili kada se nakon gubitka bliske osobe fokusiramo se na ono što nam je ostalo vrijedno da se borimo za svoj život);
• nastojati podjeliti strah s nekim drugim s kim ćemo se moći uzajamno hrabriti i bodriti, a ne plašiti; ne treba širiti glasine koje mogu dadatno izazvati nelagodu, već se usmjeriti na pozitivne primjere;
• usmjeriti se na "svijetle primjere" kojih ima svuda oko nas; tisuće ljudi svakodnevno trpi velike probleme ali uz snagu duha i pozitivne stavove idu naprijed;
• treba se pripremiti za ono što dolazi bilo da je u pitanju veća ljudska katastrofa ili neki manji problemi; primjer bolesti koju osoba dobije, da bi olakšala novonastalu situaciju treba se što više informirti i razmjeniti iskustva sa osobama koje su to prošle ili primjer velikih ljudskih gubitaka gdje je potrebno napraviti jedan strateški plan kako pomoći tim osobama i budućim generacijama koje nose velike traume(primjeri ratnih stradanja);
• na kraju trebamo misliti da uvjek kada ne možemo kontrolirati ono što se oko nas događa ili što nam neko želi uraditi, ali da i tada postoji kontrola koja je u našim rukama, a to je kontrola vlastitog doživljavanja i ponašanja, također duhovna energija predstavlja veliki resurs u teškim situacijama koji može dovesti potrebni i neophodan mir u naša srca.