Psihološka samopomoć ili umijeće obmanjivanja

Nerazumijevanje poremećaja raspoloženja

Zbog predrasuda o psihijatrima i psihofarmacima, oboljeli se radije okreće postupcima koji uživaju supkulturnu popularnost i ne obilježavaju ga kao bolesnika.

Poremećaji raspoloženja, osobito depresija i anksioznost, haraju posvuda u svijetu. U Hrvatskoj čak malo više nego drugdje, i to zbog ratnog i poratnog stresa, nekažnjenog kriminala, neizvjesne egzistencije, nejasna položaja zemlje u pogledu priključenja međunarodnim asocijacijama i drugih okolnosti.
No, u našoj sredini nedovoljno je poznato da su poremećaji raspoloženja najbolnije i najmučnije zdravstvene smetnje, na koje se odnosi apsolutna većina počinjenih i pokušanih samoubojstava! Glavni problem poremećaja raspoloženja nije njihova nelječivost, jer postoje prilično djelotvorni lijekovi i prateće tehnike kojima se mogu ublažiti, a katkad i potpuno ukloniti. Problem je neupućenost javnosti u ozbiljnost poremećaja te nepoznavanje njihovih simptoma, uzroka i posljedica. Kako očekivati da će osoba potražiti pomoć za "poremećaj raspoloženja" ili da će se okolina sućutno i humano odnositi prema osobi kojoj je dijagnosticiran takav poremećaj, kad taj izraz u nas označava nešto sasvim banalno, vjerojatno banalnije i od prehlade?

Slaba educiranost javnosti o poremećajima raspoloženja donosi kobne posljedice:

velik broj oboljelih ne shvaća da je njihovo stanje ozbiljan zdravstveni problem i stoga ne traži nikakvu liječničku pomoć
dio oboljelih, kad dozna da liječenje provode psihijatri, odustaje od traženja pomoći
većina zdravih ljudi ne priznaje oboljelima od poremećaja raspoloženja nikakva posebna prava, primjerice na bolovanje ili poštedu od napora, i to zbog neshvaćanja težine i ozbiljnosti njihova zdravstvenog stanja
velik broj oboljelih, čak i neki od onih koji dobiju liječničku pomoć, nije u stanju izboriti se za pravedan i human tretman okoline i ne zna od koga zatražiti pravnu pomoć za diskriminaciju koju trpi.

Nerazumijevanje poremećaja raspoloženja, od kojih su najzastupljeniji depresivni i anksiozni poremećaj, zadržava ove teške i potencijalno fatalne zdravstvene smetnje u "sivoj zoni", podalje od psihijatrijske ordinacije. Ta siva zona na svojoj mračnijoj strani uključuje "samoliječenje" alkoholom, nikotinom, opijatima, opsesivnim šopingom, a u muškaraca i kockanjem, klađenjem i nasiljem. S druge (nešto svjetlije) strane sive zone nalaze se tehnike koje njihovi zagovornici nazivaju tehnikama duhovnog rasta i tehnikama pozitivnog mišljenja, a sve spadaju u skupinu psihološkog self-helpa ili samopomoći.