Samo da imam više novca

Koliko je novac važan za sreću

Kako zaraditi?          

Neki je mladić pitao staroga bogataša kako je stekao svoj novac.

Starac opipa svoj pohabani prsluk i započne priču:

- Znaš mladiću, bilo je 1932. godine. Samo dno velike krize. Spao sam na zadnjih pet centi. Uložio sam taj zadnji novčić u kupovinu jedne jabuke. Cijeli sam dan proveo glancajući je i uvečer sam je prodao za deset centi. Sljedeće sam jutro to investirao u kupovinu dvije jabuke. Ostatak dana sam ih glancao i negdje oko pet sati prodao za deset centi svaku. Nastavio sam uporno tim sistemom i do kraja sam mjeseca tako skupio cijelo bogatstvo: dolar i trideset sedam centi! Onda je umro ženin otac i ostavio nam dva milijuna dolara.

Vjerojatno ne biste imali ništa protiv scenarija iz gornje priče. Naravno, pod uvjetom da niste ženin otac. Kao i većina drugih.

Naime, kad pitate ljude što bi ih usrećilo - obično je na prvom mjestu odgovor - novac. To ste se vjerojatno uvjerili razgovarajući s ljudima, ali tako pokazuju i istraživanja.

Ljudi mogu željeti više novca jer:

• misle da će ih novac usrećiti

• misle da će ih usrećiti ono što novcem nogu kupiti

• trošenje novca izaziva pozitivan osjećaj (kratkoročan, nažalost ili na sreću!)

• očekuju da će novcem zadobiti i moć.
  

Sudeći po broju mjesta na kojima se (navodno) može posaditi novac s nadom da će ga, bez mnogo okopavanja puno narasti, reklo bi se kako je vjerovanje o ljubavi sreće i novca vrlo rašireno. Kad bi to baš bilo tako, onda bi oni najbogatiji bili i najsretniji, a oni najsiromašniji najnesretniji. Naravno, ne trebaju nam nikakva istraživanja da bismo znali kako to nije točno: I bogati plaču. S druge strane, ako i siromašni mogu biti sretni, čemu se onda toliko trudimo zaraditi? U kojoj mjeri (ili količini) novac doista utječe na sreću? Ili možda sreća na novac? Ako i postoji povezanost između novca i sreće, kako možemo biti sigurni da je to uzročno - posljedična povezanost?

Sve su to prilično teška pitanja.

Nećemo vas mučiti s gomilom istraživanja nego samo s njihovim zaključcima. Dakle, ljudima koji ga nemaju - novac je važan i kada ga nemaju manje su sretni. Kada ga imaju, nisu nesretni, ali nisu zbog toga ni osobito sretni. Novac povećava sreću kad može pridonijeti zadovoljavanju temeljnih potreba: potreba za hranom, zaklonom, odjećom. To potvrđuje i nalaz da veza između općeg zadovoljstva životom i prihoda po glavi stanovnika postoji samo u onim najsiromašnijim zemljama. U onim bogatijima to nema nikakve veze: oni čak nisu ni toliko sretniji koliko imaju više love.

Da ne bi bilo zabune - u velikom siromaštvu nema ništa dobro i siromaštvo nas sigurno neće usrećiti. Ako svaki dan moramo brinuti hoćemo li imati za hranu, ako živimo u lošim i nehumanim uvjetima, ako smo neprestano zbog toga pod stresom - vjerojatno ćemo biti nesretni, često bolesni i živjeti u beznađu. Teško ćemo zadovoljavati i temeljne egzistencijalne potrebe, a o samoispunjenju svojih potencijala i sposobnosti neće biti ni govora. Možemo imati ne znam kakav slikarski talent, ali ako nemamo za platno, boje, kist (i twist?) teško ćemo ga ostvariti. Možemo biti ne znam kakav glazbeni genije, ali ako ne možemo kupiti instrument - naša genijalnost se neće moći ispoljiti. Ako ovakvi ljudi dobiju više novca u svom životu, njih će to sigurno usrećiti. Svoje vrijeme i energiju neće morati trošiti na preživljavanje, nego će se moći usmjeriti na ono što im može donijeti više sreće i zadovoljstva. Druga je stvar hoće li u tome uspjeti.

Naime, kad jednom zadovoljimo svoje temeljne životne potrebe, veća količina novca neće nas učiniti sretnijima. Jednako ćete biti sretni hodajući po svijetu u bezimenim cipelama od sve po 99 kuna, kao i u onima s dizajnerskim potpisom od 2.000 kuna. (Ili 16.700 i nešto, koliko su koštale one sandale što ih je ljetos kupila neka neimenovana osoba, na 24 čeka.) Možda ćete neko vrijeme biti sretni kad one, 'ajde, razumno skupe cipele budete kupili i ponosno ih pokazivali svojim prijateljicama - ali nažalost ili na sreću to je kratkotrajno. Već za nekoliko dana željet ćete one nerazumno skupe i cijeloj priči neće biti kraja, a vi nećete biti ništa sretniji. (Ma, ne idu mi iz glave te stravično skupe cipele. Koju potrebu one zadovoljavaju? Ja oderem petu već prije nego što izađem na ulicu. Odmah šteta od 5.000 kn!? Jedino prihvatljivo objašnjenje bi mi bilo nešto kao neki gadan tip je rekao ženi da je ostavlja, ali eto, još je časti s cipelama; neka si kupi najskuplje koje nađe. E, to bi fakat bio razlog za dugoročnu sreću: držiš cipele na ormaru i kad god si loše volje, pogledaš ih i vidiš izraz njegovog lica u trenutku kada shvaća da ih plaća 1.670 i nešto kuna - pa tako deset puta.)

Kupovanje sve više i više stvari samo zato što ih možemo kupiti i koje nam uopće ne trebaju neće nas usrećiti. Zašto? Zato što sreću ipak čine neke druge stvari